NASILJE I ZLOSTAVLJANJE U ŠKOLAMA Snježana Fridrih Šimić, dipl. psiholog

ŠTO JE ZLOSTAVLJANJE? Farrington (1993): «Zlostavljanje je ponavljajuće tjelesno ili psihičko ugnjetavanje slabije osobe koje provodi pojedinac ili skupina ljudi koji su jači od nje.»

Zlostavljanje je: oblik negativnog ponašanja koje: Traje duže vrijeme Ponavlja se Usmjereno je na istu osobu Namjerno svjesno negativno ponašanje (s namjerom da se povrijedi drugoga) Prisutan je nesrazmjer moći

Zlostavljanje nije... jednokratni incident koji se neće ponoviti prijateljska razmirica, svađa ili nesporazum   nenamjerno nanošenje boli prijateljsko zadirkivanje nasilno rješavanje sukoba između prijatelja iste moći

OBLICI NASILJA I ZLOSTAVLJANJA: fizičko – udaranje, guranje, nanošenje boli, fizičko sputavanje verbalno – nazivanje pogrdnim imenima, ruganje, omalovažavanje, vrijeđanje, dobacivanje psihološko – prijeteći pogledi, grimase, ismijavanje, uhođenje, iznuđivanje novca, ucjenjivanje socijalno – izbjegavanje, ogovaranje, izoliranje, širenje laži i glasina

Pojava postoji od uvijek, ali je posljednjih 20-tak godina uzela maha u svijetu, a posljednjih 10-tak i u nas Prva sustavna istraživanja provodi dr.sci. Dan Olweus u Norveškoj (1983.), a zatim i u drugim skandinavskim zemljama U Hrvatskoj prvi progovara o ovoj pojavi tim u Dječjoj bolnici u Zagrebu predvođen dr.sci. Gordanom Buljan Flander (Poliklinika za zaštitu djece i mladih) 2002. godine K. Elez, psiholog, provodi istraživanje u 2 osnovne škole u Zagrebu

Rezultati istraživanja u skandinavskim zemljama psihički zlostavljaju podjednako djevojčice i dječaci fizički zlostavljaju bitno više dječaci od djevojčica stariji učenici zlostavljaju mlađe i slabije zlostavljanje raste s uzrastom 65-85% djece iznosi da nastavnici nisu reagirali na zlostavljanje

35-55% zlostavljanih razgovaralo je s roditeljima o zlostavljanju prisutnost odraslih bitno smanjuje zlostavljačko ponašanje i nasilnici i žrtve imaju nešto niže ocjene od prosjeka razlike ili posebnosti u izgledu ne utječu na zlostavljanje ne utječe niti veličina mjesta, škole, razreda

Sažetak rezultata istraživanja u Hrvatskoj Prosječno je 10,4% učenika bilo izloženo nekom obliku zlostavljanja, dok je 22,3% doživjelo neki oblik nasilja jedan do dva puta u zadnjih nekoliko mjeseci Najčešći oblici nasilja: a) nazivanje pogrdnim imenima, ismijavanje i zadirkivanje na bolan način, b) pogrdna imena i komentari vezani za porijeklo, c) laganje i širenje lažnih glasina te pokušaj odvraćanja ostalih od učenika, d) nazivanje pogrdnim imenima i geste sa seksualnim značenjem, e) zanemarivanje i isključivanje iz društva

Mjesto nasilja hodnici i stepeništa, razred kad nema nastavnika, put u školu, školsko dvorište POSTOJE RAZLIKE PO SPOLU TREND RASTA BROJA ŽRTAVA SUKLADNO DOBI

Promatrači Svega 22% učenika pokušava zaustaviti nasilje često i gotovo uvijek, tj. 78% to nikada ne čini ili čini samo sporadično većina djece promatrača ne reagira na nasilje razlozi: strah nepovjerenje u odrasle izostanak negativnog potkrepljenja nasilnog ponašanja ravnodušnost / nedostatak empatije U grupi zlostavljanih učenika, 21% učenika je ipak nekom reklo što im se događa u školi, dok 9% to nije reklo nikome

Rezultati pokazuju da je 8% djevojčica i 15% dječaka činilo nasilje U ukupnom rezultatu za školsku populaciju 12% djece prepoznaje sebe kao one koji čine nasilje

Razlike prema spolu DJEČACI više su izloženi nasilju općenito, više sudjeluju u zlostavljanju češće se služe tjelesnim nasiljem češće su izloženi nasilju pojedinca     DJEVOJČICE među djevojčicama su uobičajene suptilnije metode nasilja (ogovaranje, ignoriranje, širenje glasina i sl.) nasilje se među djevojčicama zbog toga teže otkriva češće su izložene nasilju grupe

UZROCI OBITELJ: emocionalni odnos roditelja u ranom razvoju bez topline i empatije popustljivi roditelji, ne postavljaju granice roditelji toleriraju agresivno ponašanje roditelji tjelesno kažnjavaju INDIVIDUALNE OSOBINE djeca snažnog temperamenta ŠKOLA

UZROCI UTJECAJ GRUPE: -slabi kočnice, smanjuje osobnu odgovornost -nudi modele ponašanja, pa i nasilničkog UTJECAJ MEDIJA: -nasilje u medijima (filmovima) potiče agresivno ponašanje, smanjuje suosjećajnost -društveno-ekonomski uvjeti obitelji (visina prihoda, razina obrazovanosti roditelja, standard stanovanja...) ne utječe na to tko će biti nasilnik / žrtva

KARAKTERISTIKE ZLOSTAVLJAČA agresivan (i prema nastavnicima i roditeljima) impulzivan želja za vladanjem, moći dječaci fizički jači manjak empatije neprijateljstvo prema okolini potreba za korišću (materijalnom) pozitivno mišljenje o sebi prosječno ili malo ispodprosječno omiljeni - do 24 godine života je 60% nasilnika bilo osuđeno za prekršajna ili krivična djela

KARAKTERISTIKE ŽRTVE plašljiva i nesigurna oprezna, osjetljiva, tiha reagira plačem i povlačenjem ima manjak samopoštovanja nema prijatelja prezaštićivana od roditelja nije agresivna (osim rijetkih) dječaci fizički slabiji - do 23. godine se ove osobine normaliziraju, osim povećane potištenosti i manjka samopoštovanja

Moguće posljedice zlostavljanja (Sharp i Thompson): Slabljenje samopoštovanja žrtve 20% žrtava izostaje iz škole da bi izbjegla maltretiranje 29% ima problema s koncentracijom 22% osjeća simptome fizičke bolesti 20% ima problema sa spavanjem žrtva pokuša ili počini samoubojstvo

VAŽNE STRATEGIJE ZA ZAUSTAVLJANJE ZLOSTAVLJANJA osiguravanje prikladne supervizije djece kreiranje razrednih / školskih pravila osiguravanje djelotvornih posljedica za zlostavljače suradnja nastavnika, roditelja, stručnjaka, osiguravanje mogućnosti razvijanja dobrih interpersonalnih vještina za svu djecu stvaranje suportivnog i uključujućeg društvenog konteksta u kojem se NASILNIČKO PONAŠANJE NE TOLERIRA

I JOŠ... Točno utvrditi što se dogodilo Zajedno s ostalim učenicima pomoći žrtvi Pokušati promijeniti ponašanje nasilnika, dati mu potporu ako uvidi problem i prihvati odgovornost Razgovarati odvojeno s nasilnikom i žrtvom Objasniti nasilniku koje ponašanje je prihvatljivo, a koje nije. Razvijati prikladna ponašanja u razredu Ohrabrivati prijavljivanje zastrašivanja Primijetiti osamljene i tužne učenike i otkriti razlog tome Ne prihvaćati nepoželjno ponašanje kao dio šale i odrastanja

Na nama je, odraslima, da prepoznamo ovaj ozbiljan problem i da ne dopustimo da nasilje živi na školskih hodnicima i ostavlja posljedice na razvoj djece.

Ako prepoznamo, zustavimo i spriječimo nasilje te pružimo djeci pomoć, šaljemo im jasnu poruku da nam je njihova dobrobit važna i da žive u društvu koje ne tolerira nasilje.

Literatura Buljan Flander, G. (2004). Nasilje među djecom. Zagreb. Poliklinika za zaštitu djece grada Zagreba. Rigby, K. (2006). Zlostavljanje u školama i što možemo učiniti?.Zagreb:Mosta d.o.o. http://www.unicef.hr