PRANJE NOVCA

Pojam pranje novca potiče od engleske riječi “money laundering” što znači legalizacija kapitala stečenog kriminalnom djelatnošću odnosno finansijske transakcije radi prikrivanje porijekla novca i drugih oblika kapitala na tržištu

Pojam pranja novca Početak XX vijeka Droga, kocka, prostitucija, utaja poreza itd. Smanjuje efikasnost privrede

Obim pranja novca Razvoj tehnologije i globalizacija Neke male zemlje neki novi zakoni (Belize)

Tehnika “pranja” novca sadrži tri faze, i to: faza ulaganja (placement) faza prikrivanja (layering) faza integracije (integration)

Tehnike pranja novca Zajedničke osobine tehnika pranja novca su: oni koji peru novac moraju da sakriju pravi identitet vlasnika i porijeklo novca, moraju da zadrže kontrolu na sredstvima i moraju da promijene oblik sredstava

Tehnike pranja novca koje se najčešće koriste su: krijumčarenje protivpravno stečenih sredstava u zemlje sa off-shore centrima “rafinisanje” “štrumfovanje” “prividne” ili fiktivne firme kockarnice lažne fakture mali preduzetnici

Efekti pranja novca su: Opadanje poslovnog legalnog privatnog sektora Uticaj na devizne kurseve i kamatne stope Smanjenje državnih prihoda i slabljenje kontrole ekonomske politike Ugrožavanje programa reforma ili privatizacije Opadanje reputacije države Ekonomski poremećaji i nestabilnost

Povratni efekti pranja novca Pranje novca i finansiranje terorizma predstavlja globalne probleme, koji imaju povratne efekte na ekonomsku, političku, bezbjednosnu i socijalnu strukturu svake zemlje. Procjena Međunarodnog monetarnog fonda je da tzv. “bruto kriminalni proizvod” u svijetu iznosi više od 500 milijardi dolara godišnje, a po procjeni Ujedinjenih nacija čak 80% navedenog iznosa ostvaren je trgovinom narkoticima. Jedan od najpoznatijih uspješnih slučajeva sprečavanja pranje novca jeste akcija pokrenuta protiv Bank of Credit and Commerce International, (BCCI), koja je ponajviše djelovala u Velikoj Britaniji i SAD-u i za koju su američke vlasti ustanovile da je oprala oko 32 miliona dolara.

U borbi protiv pranja novca međunarodne standarde uspostavljaju : Ujedinjene Nacije FATF- Financial Action Task Force Bazelski komitet za bankarske supervizije IAIS- Međunarodno udruženje sa superviziju osiguranja i reosiguranja Egmont grupa EU

Metode i mjere u sprečavanju pranja novca su: Izvještaji o sumnjivim i neobičnim transakcijama Utvrđivanje identiteta stranke Kontrola unošenja i iznošenja novca i drugih finansijskih instrumenata Privremeno oduzimanje prihoda koji potiču od kriminalne djelatnosti Nadzor i interne kontrole u oblasti sprečavanja pranja novca Školovanje, stručno usavršavanje i smjernice u oblasti sprečavanja pranja novca Saradnja i koordinacija na unutrašnjem planu u sprovođenju mjera za sprečavanje pranja novca Razvijanje međunarodne saradnje u borbi potiv pranja novca

Preporuke finansijskim institucijama za borbu protiv pranja novca su: Finansijske institucije trebaju preduzeti razumne mjere u cilju dobijanja informacija u vezi sa pravim identitetom osobe na čije ime je račun otvoren ili izvršena transakcija, ukoliko postoji sumnja u pogledu toga da li klijenti djeluju u njihovo ime. Finansijske institucije bi trebale čuvati barem pet godina svu neophodnu evidenciju o transakcijama, kako domaćim, tako i sa inostranim klijentima, kako bi mogle brzo reagovati na zahtjeve za informacijama koje uputi nadležni organ Finansijske institucije bi trebale posvetiti posebnu pažnju svim kompleksnim, neobičnim i velikim transakcijama koje nemaju očigledan ekonomski, niti uočljiv zakonski cilj.

Hvala na pažnji