DEVIJANTNOST

UVOD u svakodnevnom jeziku – skretanje s prihvaćena puta sastoji se od onih činova koji ne slijede norme i očekivanja neke određene društvene skupine može se: pozitivno sankcionirati (nagrađivanje) negativno sankcionirati (kažnjavanje) prihvaćati bez nagrade ili kazne

kršenje bilo kojeg oblika normi koje nameće društvena grupa ili društvo u cijelini određenje devijantnosti uključuje postojanje normi – sociološka istraživnaja neposredno relevantna za razumijevanje djelovanja i funkcioniranja normativne regulacije (prava)

DEFINICIJA DEVIJANTNOSTI relativna jer ne postoji apsolutan način da se definira devijantan čin može se definirati jedino u odnosu na neki standard koji isto nije fiksan ili apsolutan shvaćanje devijantnosti mijenja se od vremena do vremena i od mjesta do mjesta devijantnost je kulturno determinirana (npr. Moderna zapadna kultura vs. Kultura tetonskih Sioux indijanaca u SAD-u) postupci su devijantni samo u odnosu na norme određenog društva u određenom razdoblju povijesti

VS.

nesociološka objašnjena devijantnosti postavljaju pitanja poput: „Zašto neki ljudi kradu?“ dvije su glavne nesociološke dijagnoze devijantne ličnosti – „fiziološka“ i „psihološka“ obje tvrde da su znanstveno ustanovile uzroke devijantosti, onako kako liječnici nastoje znanstveno objasniti tjelesnu bolest

SOCIOLIŠKO OBJAŠNJENJE DEVIJANTNOSTI ograničeno je na devijantnost koja rezultira u negativnim sankcijama Marsall B. Clinard devijantnost kao ono ponašanje koje je toliko nedopustivo da ga zajednica ne može tolorirati zločin i delikvencija najočitiji oblici devijantnosti međutim mnogi devijantni činovi koji se ne odobravaju ne smatraju se zločinačkim

BIOLOŠKE TORIJE DEVIJANTOSTI devijantno ponašanje prouzročeno je tjelesnim, genetskim i instinktivnim osobinama čovjeka devijantni ljudi – ljudska podvrsta (nagoni prema zabranjenom prejaki – samokontrola preslaba) glavna zadaća – odrediti tipove ljudi koji su skloni devijantosti – ozanke predispozicije prema devijantosti društvo za kriminalnu antropologiju društvo za kriminalnu biologiju

istraživanje bioloških činitelja ljudskog ponašanja tek u novije vrijeme poprima značaj koji mu pripada - posebno mjesto zauzima pravac istraživanja o humanoj genetici koja se odnosi na tzv. kromosomske aberacije istraživanja u humanoj genetici su na ovom polju iznimno aktualna – u nekim se zemljama koriste i u sudskoj praksi (SAD) značaj organskih činitelja, kao uzroka devijantnog ponašanja prvi je naglasio talijanski vojni liječnik Cesare Lombroso teorijski oblikujući “rođenog zločinca”

Cesare Lombroso talijanski liječnik, utemeljitelj antropološke teorije kaznenog prava “Čovjek prijestupnik” učenje o rođenom zločincu i tipiziranje osoba predisponiranih za antisocijalnu usmjerenost - odbačeni su "lombrosovski tip" osobe je ona koja ima nisko čelo, guste obrve, jaku donju vilicu, sitne oči, jake ekstremitete proučavao je tjelesne osobine (naročito glave) osuđenih kriminalaca, te je na temelju rezultata stvorio teoriju o rođenom zločincu

EMPIRIJSKA ISTRAŽIVANJA SOMATSKIH PREDUVJETA DEVIJANTOSTI Charles Goring istraživačka studija-The English Convict usporedio fizičke osobine zatvorenika i običnih ljudi nije potvrđeno postojanje posebnog biološkog tipa zločinca

Ernest Hooton sudija- Crime and the Man usporedio osuđenike i građane fizički izgled, tjelesne osobine, homogenizirani u grupe prema općim obilježjima zaključak: kriminalci su 'moralno, intelektualno, morfološki i genetički degenerirani u usporedbi s prosječnim građanima.' upotreba eugenike i svjesne društvene kontrole

EMPIRIJSKA ISTRAŽIVANJA BIOLOŠKIH I PSIHOLOŠKIH PREDUVJETA DEVIJANTNOSTI Wiliam Sheldon istraživačka studija- Varieties of Delinquent Youth biološka obilježja i temperament 3 osnovna tipa ljudi: endomorfne ektomorfne mezomorfne

povezanost građe, tijela, temperamenta, ponašanja endoomorfi ektomorfi mezomorfi povezanost građe, tijela, temperamenta, ponašanja mezomorfni tipovi- skloni devijantnosti i zločinu probabilistička veza bioloških i psiholoških osobina- indeks delikvencije

S. i E. Glueck usporedili registrirane delikvente s općom populacijom tjelesna obilježja, obilježja ličnosti, kulturalni faktori 60% delikvenata su mezomorfi, ali ima i ektomorfa i endomorfa mehanizam devijantnosti ne može se objasniti samo biološkom predispozicijom 

dva oblika nastanka devijantnosti ”Delikvencija je u velikoj mjeri neposredan odraz izvorne prirode u obliku izražene energije instinkta i slabog i ugroženog inhibitornog aparata. U tom smislu mezomorfni tipovi imaju veći delikventni potencijal.” dva oblika nastanka devijantnosti somatski određen delinkventni potencijal psihološki mehanizmi delikvencija i devijantnost- nemaju jedan uzrok i nisu samo jedna posljedica varijabli

PSIHOLOŠKE TEORIJE DEVIJANTNOSTI Hans Eysenck uzrok kriminaliteta- naslijeđene osobne karakteristike + socijalizacija 2 tipa ličnosti: ekstroverti introverti devijantni tipovi- nemaju razvijenu samokontrolu i u svijest implantirane društvene vrijednosti najranija životna iskustva životne okolnosti

odvojenost od majke - psihopatska reakcija psihopatska ličnost John Bowlby odvojenost od majke - psihopatska reakcija psihopatska ličnost nagon za kršenjem normi sebeljublje bešćutnost zloća John Bowlby Hans Eysenck

3 osnovna defekta svijesti: R. Jenkins 3 osnovna defekta svijesti: čvrsta 'ljuska inhibicija' oko ida- agresija prema unutra nedovoljno razvijena zaštitna ljuska ega- “nesocijalizirana agresivnost” greška u razvoju superega J. Dollard osnova agresija- frustracija Henry, J. Short frustracija - samoubojstva, ubojstva A. Cohen vandalizam - karakterističan za niže slojeve stres - ljudi višeg statusa- agresija prema sebi

SOCIOLOŠKE TEORIJE DEVIJANTNOSTI Teorija strukturalnog pritiska Razvija je Robert Merton svi pripadnici društava imaju iste vrijednosti razlike prema klasnom položaju ANOMIJA - situacija nesklada između društveno prihvatljivih ciljeva i dopustivih metoda

’’ american way of life’’ američko društvo je nestabilno i neuravnoteženo za uspjeh se bori svim raspoloživim sredstvima pojedinci na situaciju anomije reagiraju različito

Pet načina kako pripadnici društava reagiraju na ciljeve uspjeha INOVACIJE KONFORMIZAM RITUALIZAM

POVLAČENJE POBUNA

1. TEORIJA KULTURALNE TRANSMISIJE Edwin H. Sutherland nazvao taj fenomen diferencijalna asocijacija devijantno ponašanje se uči u primarnim grupama(grupe vršnjaka) u društvima postoje subkulture(bande, bande moraju pljačkati)

2. KONFLIKTNA TEORIJA proučava zašto za jednu grupu vrijede pravila, a za drugu ne( zašto jedna može postavljati pravila, a druga ne) zakon nije uvijek neutralan, nego promiče interese i vrijednosti samo nekih grupa

3. TEORIJA ETIKETIRANJA K. Erikson ako se jedna osoba označi kao devijantna onda će se tako i početi ponašati značajke etiketiranja: nijedan čin po sebi nije devijantan primarna devijantnost ( tu smo svi mi jer ipak smo nešto prekršili u životu) sekundarna devijantnost( devijantnost koju pojedinci usvajaju kao odgovor n reakcije okoline) devijantna supkultura (ljudi koji su etiketirani kao devijantni obično su odbačeni i izolirani i to ih tjera da pronađu društvo sebi sličnih)

mjerila devijantnosti se s vremenom mjenjaju Pozitivne funkcije devijantnosti: Albert K. Cohen sigurnosni ventil korisno upozorenje

ČIKAŠKA ŠKOLA istraživanja o delikvenciji u Chicagu u određenim zonama grada ponavlja se porast kriminaliteta OBILJEŽJA DELIKVENTNOG PONAŠANJA uzrok nisu nacionalne i rasne osobine već uvjeti u kojima pojedinac živi karakteristično za male homogene grupe glavni mehanizam prenošenja su gangovi

TAKOZVANO ZLO Konrada Lorenza agresivnost je prirođena i instinktivna, no samo je čovjek( za razliku od životinja) može kontrolirati i preusmjeravati agresija je instinkt jednako važan za preživljavanje kao i za održanje vrste agresija nije samo reakcija na određene vanjske uvjete nije štetna nipošto u cijelosti štetna za tu vrstu, već i instinkt za njezino održanje agresivni nagon izvire iz unutrašnjosti čovjeka

ona je genetski programirana u nama i nije nikakvo zlo zlo u sebi ne postoji, a ono što mi tako nazivamo uopće nije zlo,već ljudska potreba samoobrane i borbe za životni opstanak u toj nam je borbi potrebna i agresija bez koje ne bismo mogli preživjeti. ona je genetski programirana u nama i nije nikakvo zlo 4 tipa društvenih uređenja 1.anonimni čopor 2.život gakova i drugih ptica 3.štakori 4.siva guska

Literatura Kregar, Sekulić, Ravlić, Grubišić: Uvod u sociologiju, Zagreb, 2008. Haralambus, Michael, Holborn, Martin: Sociologija - teme i perspektive, Golden marketing, Zagreb, 2002. Lorenzo, Konrad, Takozvano zlo: prirodoslovni korijeni agresivnosti, Algoritam, Zagreb, 2004. Fromm, Erich, Anatomija ljudske destruktivnosti, Naprijed, Zagreb, 1984.