Katedra za međunarodno privatno pravo DR. SC. Tena Hoško Seminar 2018.
MEĐUNARODNA NADLEŽNOST Razgraničenje nadležnosti između domaćih sudova i inozemnih sudova i drugih inozemnih tijela vrši se po pravilima o međunarodnoj sudskoj nadležnosti unutrašnjeg prava države pred čijim se sudom pojavi takav problem razgraničenja. Pravila o međunarodnoj nadležnosti sudova postavljaju granice jednog pravosuđa, određuju krug situacija u kojima jedno pravosuđe ima pravo i dužnost postupati.
Vrste međunarodne nadležnosti Isključiva i izberiva Izberiva: Opća i posebna Zakonski određena i sporazumno određena (prorogacija nadležnosti)
Isključiva i izberiva nadležnost Isključiva međunarodna nadležnost Postoji kad država svojim propisima bezuvjetno pridržava za svoju sudbenu vlast i druga tijela postupanje u određenim pravnim stvarima, bez obzira na postojanje nadležnosti sudova ili tijela drugih država. Izberiva međunarodna nadležnost Kad jedna država svojim propisima predvidi izberivu mjesnu nadležnost svojih sudova i drugih tijela za određene pravne stvari, ona na taj način ne isključuje postojanje međunarodne nadležnosti sudova i tijela drugih država.
Opća i posebna Opća međunarodna nadležnost jest nadležnost jednog pravosuđa za sve vrste sporova i drugih postupaka (najčešće na temelju prebivališta ili sjedišta tuženika – actor sequitur forum rei). Posebna međunarodna nadležnost postoji kada se nadležnost nekog pravosuđa zasniva za posebne vrste situacija u kojima bez obzira na prebivalište ili sjedište tuženika postoji povezanost s pravosuđem te države (primjerice mjesto gdje se nekretnina nalazi).
Sporazum o međunarodnoj nadležnosti Postupovni aspekt načela stranačke autonomije Postupak se neće voditi pred onim sudom pred kojim bi se vodio da nema sporazuma stranaka o izboru suda, nego će se voditi pred onim sudom koji su stranke izabrale Prorogacijom se ustanovljuje nepostojeća nadležnost Derogacijom se isključuje postojeća nadležnost
Briselski režim Briselska konvencija o sudskoj nadležnosti i ovrsi sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima iz 1968. godine Uredba Vijeća (EZ) br. 44/2001 od 22. prosinca 2000. o nadležnosti i priznanju i ovrsi sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (Uredba Bruxelles I) Uredba (EU) Europskog parlamenta i Vijeća br. 1215/2012 od 12. prosinca 2012. o nadležnosti i priznanju i ovrsi sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (Uredba Bruxelles I bis/preinačena)
Briselski režim – Luganska konvencija Proširuje Briselski režim na države članice EFTE Luganska konvencija od 16. rujna 1988. o sudskoj nadležnosti i priznanju i ovrsi odluka u građanskim i trgovačkim predmetima Luganska konvencija od 30. listopada 2007. o nadležnosti i priznanju i ovrsi odluka u građanskim i trgovačkim predmetima (u nadležnosti EU)
Polje primjene Uredbe Bruxelles I Građanske i trgovačke stvari – ratione materiae Isključeno: (a) osobna stanja i pravnu i poslovnu sposobnost fizičkih osoba, stvarna prava koja proizlaze iz bračnog odnosa ili odnosa za koji se prema pravu koje se primjenjuje na takav odnos smatra odnosom s učincima sličnim braku; (b) stečaj, postupke u vezi likvidacije nesolventnih trgovačkih društava ili drugih pravnih osoba, postupke prisilnog poravnanja ili slične postupke; (c) socijalno osiguranje; (d) arbitražu; (e) obveze uzdržavanja koje proizlaze iz obiteljskog odnosa, roditeljstva, braka ili tazbinskog srodstva; (f) oporuke i nasljeđivanje, uključujući obveze uzdržavanja koje nastaju na temelju smrti.
Polje primjene Uredbe Bruxelles I Ratione personae Sjedište/prebivalište tuženika je u državi članici EU Isključiva nadležnost Sporazum o nadležnosti suda EU koji se nalazi na području države članice
Primjena Uredbe Bruxelles I u RH Do 1. srpnja 2013. – na snazi je ZRS Od 1. srpnja 2013. do 10. siječnja 2015. – na snazi je Uredba Bruxelles I iz 2000. Od 10. siječnja 2015. – na snazi je Uredba Bruxelles I iz 2012.
Isključiva nadležnost prema Uredbi Bruxelles I U stvarima u kojima je propisana isključiva nadležnost jedne države članice, znači da o toj stvari ne smije odlučivat sud niti jedne druge države Članak 24 – općenito (stvarna prava na nekretninama, trgovačka društva, upis u registre, intelektualno vlasništvo, ovrha) Članak 14(1) – ugovor o osiguranju Članak 18(2) - potrošački ugovori Članak 22(1) – ugovor o radu Članak 25 – sporazum o nadležnosti
Sporazum o nadležnosti Članak 25. Uredbe Bruxelles I bis 1. Ako su se stranke neovisno o njihovu prebivalištu, sporazumjele da sud ili sudovi države članice imaju nadležnost u rješavanju sporova koji su nastali ili mogu nastati u vezi određenog pravnog odnosa, taj sud ili sudovi je nadležan/su nadležni, osim ako je sporazum ništav u pogledu njegove materijalne valjanosti prema pravu te države članice. Ta nadležnost je isključiva osim ako su se stranke drukčije sporazumjele. Sporazum o nadležnosti se sklapa: (a) u pisanom obliku ili se potvrđuje u pisanom obliku; (b) u obliku koji je u skladu s praksom koja je ustaljena među strankama; (c) u međunarodnoj trgovini, u obliku koji je u skladu s običajima koji su poznati strankama ili bi im morali biti poznati, a koji su opće poznati u međunarodnoj trgovini i redovito ih poštuju stranke ugovora iste vrste u okviru trgovine o kojoj je riječ.
Oblik sporazuma o nadležnosti Čl. 25. st. 1. BUIbis Pisani oblik Usmeno s pisanom potvrdom U obliku koji odgovara praksi koja se ustalila među strankama U obliku koji odgovara običaju koji je strankama poznat ili je morao biti poznat Čl. 25. st. 2. BUIbis (s pisanim oblikom izjednačeno je svako priopćenje elektroničkim sredstvima koja omogućuju trajni zapis sporazuma)
Valjanost sporazuma o nadležnosti Separabilnost – izričito propisana čl 25(5) Uredbe Bruxelles I bis „Sporazum o nadležnosti koji je dio ugovora, smatra se sporazumom neovisnim od drugih uvjeta ugovora. Valjanost sporazuma o nadležnosti ne može se osporavati samo zbog nevaljanosti ugovora.” Formalna valjanost sporazuma – u cijelosti uređena isključivo pravilima Uredbe Materijalna valjanost sporazuma – primjenjuju se pravila države članice čiji su sudovi nadležni prema sporazumu
Opća nadležnost Uredba Bruxelles I bis, članak 4: Osobe s prebivalištem u nekoj državi članici mogu biti tužene, bez obzira na njihovo državljanstvo, pred sudovima te države članice.
Posebna nadležnost Članak 7. Uredbe Bruxelles I bis: Ugovori Izvanugovorna odgovornost za štetu Građanskopravni zahtjev pred kazneneim sudom Povrat kulturnih predmeta Podružnica, zastupstvo ili druga poslovna jedinica Trust Plaćanje nagrade za spašavanje tereta ili vozarine
Opća v posebna nadležnost Određuje međunarodnu nadležnost Sudac mora prema pravilima domaćeg parničnog postupka odrediti mjesnu i stvarnu nadležnost Posebna Određujem mjesnu nadležnost Sudac će samo prema domaćem parničnom postupku odrediti stvarnu nadležnost
Posebna nadležnost – ugovori 1. a) ako je predmet postupka ugovor ili zahtjevi iz ugovora, pred sudom mjesta gdje je obveza izvršena ili treba biti izvršena ; b) za svrhe ove odredbe, ako drugačije nije ugovoreno, mjesto je izvršenja obveze: - u slučaju prodaje robe, mjesto u državi članici, u kojem je po ugovoru roba isporučena ili treba biti isporučena, - u slučaju pružanja usluga, mjesto u državi članici, u kojem je po ugovoru usluga izvršena ili treba biti izvršena. c) primjenjuje se odredba pod (a), ako se ne primjenjuje odredba pod (b);
Posebna nadležnost - izvanugovorna odgovornost 3. ako se radi o predmetima izvanugovorne odgovornosti ili sličnim predmetima, ili ako su zahtjevi iz takvih radnji predmet postupka, pred sudom mjesta gdje je štetna radnja učinjena ili može biti učinjena