GRAĐANSKIM I TRGOVAČKIM STVARIMA

Презентација на тему: "GRAĐANSKIM I TRGOVAČKIM STVARIMA"— Транскрипт презентације:

1 GRAĐANSKIM I TRGOVAČKIM STVARIMA
ODGOVORNOST DRŽAVE ZA ŠTETU ZBOG POVREDE PRAVA EUROPSKE UNIJE U UPRAVNIM, GRAĐANSKIM I TRGOVAČKIM STVARIMA Irena Lenić Irena Dikanović Terzić 1

2 Program Opća načela odgovornosti države za štetu zbog povrede prava EU i uloga nacionalnog pravosuđa u osiguranju provedbe prava Unije Elementi i pretpostavke odgovornosti države za štetu Odgovornost nacionalnih sudova koji odlučuju u zadnjem stupnju za povredu obveze postavljanja prethodnog pitanja ESP i druge pravosudne povrede Postupci koji se odnose na zahtjeve zbog povrede prava EU ispred nacionalnih sudova; minimalni standardi u pogledu pravozaštitnih sredstava koja u slučaju povrede prava Unije osiguravaju nacionalni sudovi; posljedice za državu članicu u slučaju neispunjenja EU obveza.

3 I. OPĆE NAČELO ODGOVORNOSTI DRŽAVE ZA ŠTETU UZROKOVANU NEPOŠTIVANJEM PRAVA UNIJE I ULOGA NACIONALNOG PRAVOSUĐA U OSIGURANJU PROVEDBE PRAVA EU Načelo prema kojem DČ treba odgovarati za štetu koju su pojedinci pretrpjeli kao posljedicu njezine povrede prava EU jedan je od kamena temeljaca prava EU. Razlozi uvođenja načela odgovornosti DČ za štetu su: - osobitosti pravnog sustava EU - osiguranje učinkovitosti prava EU - zahtjevi iz članka 4. stavka 3. Ugovora o EU

4 Članak 4. stavak 3. Ugovora o Europskoj Uniji:
„Na temelju načela lojalne suradnje i uz puno uzajamno poštovanje, Unija i države članice, međusobno si pomažu pri obavljanju zadaća koje proizlaze iz Ugovora. Države članice poduzimaju sve odgovarajuće mjere, opće ili posebne, kako bi osigurale ispunjavanje obveza koje proizlaze iz Ugovora ili koje proizlaze iz akata institucija Unije. Države članice olakšavaju ostvarivanje zadaća Unije i suzdržavaju se svake mjere koja bi mogla ugroziti postizanje ciljeva Unije.”

5 I. Definicija odgovornosti države za štetu zbog povrede EU prava
Odgovornost države za naknadu štete obuhvaća pravni odnos između: države, koja je prekršila pravo EU, privatne stranke, koja je pretrpjela štetu zbog povrede prava EU

6 I. Sudska praksa ESP-e: Predmet Fracovich, C-6/90 i C-9/90 iz 1991
I. Sudska praksa ESP-e: Predmet Fracovich, C-6/90 i C-9/90 iz (presedan) Temeljna presuda u kojoj je priznata odgovornost DČ za štetu zbog neimplementacije direktive „Puna djelotvornost pravnih pravila Zajednice bila bi dovedena u pitanje, a zaštita prava koja se njima priznaju bila bi oslabljena ako pojedinci ne bi mogli dobiti naknadu kad su njihova prava njihova povrijeđena povredom prava Zajednice za koju je odgovorna država članica. (toč. 39) <...> Iz toga proizlazi da je načelo odgovornosti države za štetu koja je pojedincima prouzročena povredom prava Zajednice za koje je odgovorna država sastavni dio sustava Ugovora”

7 I. Važnost slučaja Francovich
N.B. Okolnosti u slučaju Francovicha ticale su se neimplementaciju direktive, ali su pretpostavke koje je postavio Europski sud uopćene kako bi obuhvatile povrede bilo koje vrste pravnih normi EU-a. Doktrina o odgovornosti države za štetu spriječava državu da se osloni na vlastitu neprovedbu prava EU.

8 I. Izvršavanje pravnih propisa Unije; Uloga nacionalnog pravosuđa
Pravo EU-a (uglavnom putem Europskog suda pravde) pokriva: postojanje načela odgovornosti za propisane povrede EU prava, te osnove uvjeta odgovornosti; osnovna načela za nacionalne pravne lijekove (kao što su učinkovitost i ekvivalentnost) Nacionalno pravo obuhvaća: sve ostale aspekte odštetnih zahtjeva (pravni lijekovi, postupci, sankcije).

9 I. Predmet ECJ: Danske Slagterier protiv Savezne Republike Njemačke C-445/06
„U nedostatku zakonodavstva Zajednice, unutrašnjim pravnim poretkom svake države članice se određuju nadležni sudovi i propisuju detaljna pravila procedure za sudske postupke kojima se u potpunosti želi zaštititi prava koja za pojedince proizlaze iz prava Zajednice. Stoga država mora pojedincima u okviru nacionalnog prava o odgovornosti nadoknaditi posljedice gubitka ili štete prouzročene kršenjem prava Zajednice, pri čemu mora voditi računa da su uvjeti, uključujući i rokove, za naknadu štete utvrđeni nacionalnim pravom u skladu s načelima jednakosti (ekvivalentnosti) i učinkovitosti. ”

10 I. Odgovornost države kao ultima ratio (posljednje sredstvo – posljednje utočište)
Odgovornost države - primjenjuje se u slučajevima kada u nacionalnom pravu nema drugih sredstava kojima bi se popravila situacija. Objašnjenje nezavisna odvjetnica ESP-a E. Sharpston u predmetu Elene Farell protiv Alan Whitty (C-413/15): Prvo treba provjeriti postoji li u nacionalnom pravu (uopće) ikakva odredba koja bi moglo poslužiti u svrhu (djelomične) provedba direktive i ispitati je li samom direktivom određeno pravozaštitno sredstvo koje u slučaju povrede dodijeljenog prava treba osigurati nacionalnim pravom; Sljedeći korak je da se ispitaju raspoloživa pravozaštitna sredstva u skladu s nacionalnim pravom kako bi se upotrijebilo ono koje je odgovarajuće, uz poštivanje autonomije nacionalnog procesnog prava i primjenjujući načelo ekvivalentnosti i učinkovitosti u skladu sa obvezom da se nacionalni propisi tumače u skladu s prvom Unije.

11 I. Odgovornost države kao ultima ratio
Tamo gdje nema rezultata odnosno djelotvorne zaštite prava zajamčenog pravom EU-a, okreće se doktrini odgovornosti države. Odgovornost države za naknadu štete stoga je pravo, a ne krajnje pravozaštitno sredstvo. Pitanje za grupnu raspravu: Koja su sredstva „prve opcije“?

12 II. ELEMENTI I PRETPOSTAVKE ODGOVORNOSTI DRŽAVE ČLANICE
Temeljna pravila – sud – načelo odgovornosti država članica – neprimjena ili netočna primjena pravila prava Unije - postupak naknade štete – nacionalni sud - različite situacije u kojima prava koja im se daju prema pravu EU nisu zaštićena ili podržana: - gdje direktive nisu prenesene (implementirane u nacionalno zakonodavstvo) u propisanim rokovima; - kada su bile netočno prenesene ili - Ili kad povreda prava EU proizlazi iz nepravilnosti u postupanju sudova

13 II. ELEMENTI I PRETPOSTAVKE
Glavni elementi odgovornosti koji su proizašli iz ranijih odluka Europskog suda (Francovich) uključuju: povreda prava Unije koja se može pripisati državi članici; kojom je nekom pojedincu prouzročena šteta s time da postoji izravna uzročna veza između povrede i štete koju je pretrpio pojedinac.

14 II. Elementi odgovornosti
1) Što je povreda prava Unije 2) što znači: povreda - "koja se može pripisati državi članici"? - Svako državno tijelo Praksa ECJ, Brasserie du Pecheur: „Država čija je odgovornost za kršenje međunarodne obveze u pitanju bit će promatrana kao jedan entitet, bez obzira na to da li se kršenje koje je dovelo do štete može pripisati zakonodavcu, pravosuđu ili izvršnoj vlasti. To se mora iz još jačeg razloga primjenjivati ​​u pravnom poretku Zajednice.”

15 II. Definicija države ECJ, slučaj Foster protiv British Gas
Opći zahtjevi bi bili da je tijelo, neovisno o njegovom pravnom obliku, te da li je ono u privatnom ili državnom vlasništvu, pod vlašću ili nadzorom države. Predmet Foster - da bi se utvrdilo što je „pojavni oblik države - tri dodatna kriterija da li se radi o pružanju javne usluge; koja je pod državnim nadzorom i s posebnim ovlastima (šire ovlasti)

16 II. ELEMENTI ODGOVORNOSTI
-porezna tijela, javna tijela koja pružaju javnozdravstvene usluge, mjesna ili područna tijela vlasti ECJ, predmet Fratelli Costanzo protiv Comune Di Milano: „Država“ uključuje sve organe uprave, uključujući decentralizirane vlasti kao što su općine”.

17 II. ELEMENTI ODGOVORNOSTI
3) Povreda koja pojedincu prouzrokuje štetu Države članice su odgovorne za štetu prouzročenu pojedincima zbog bilo kakve povrede prava EU-a od strane države članice, bez obzira na tijelo države članice odgovorno za radnju ili nečinjenje koje rezultira povredom, - Uzročna veza – svaka šteta u skladu s nacionalnim pravom - Načelo ekvivalentnosti i uzročnosti

18 II. Odgovornost države zbog neprovedbe ili neodgovarajuće provedbe direktive.
Direktive – učinak Direktive - zakonodavni akt kojim se utvrđuje cilj koji sve države članice EU-a moraju ostvariti. Koji je princip izravnog učinka direktive i odnos s nadmoćnim EU pravom? Kriteriji za određivanje ima li odredba izravni učinak navedeni su u predmetu Van Gend en Loos kako slijedi: Odredba mora biti: jasna i precizna, bezuvjetna, i ne smije ovisiti o daljnjim radnjama države članice ili EU-a"

19 II. Neprovedba ili neodgovarajuća provedba direktive.
ECJ odlučio je u predmetu Van Duyn da direktive mogu imati izravan učinak te je odredio sljedeće kriterije: Direktiva mora biti: jasna i precizna, bezuvjetna, i morao je isteći rok za njenu provedbu. Utvrđivanje ovih kriterija štiti od mogućnosti da države članice upotrijebe svoju neaktivnost ili neuspjeh u provedbi direktive kao obranu.

20 II. Neprovedba ili neodgovarajuća provedba direktive.
N.B. pravilo: nema horizontalnog izravnog učinka direktiva. Direktive su sposobne samo za vertikalni izravni učinak i stoga se mogu koristiti samo za pokretanje postupaka protiv države ili „pojavnih oblika države", a ne protiv pojedinaca. Europski sud pravde, slučaj Marshall: „Iz toga slijedi da direktiva sama po sebi ne smije nametati obveze pojedincu i da se ne može pozivati ​​na odredbu direktive kao takvu protiv takve osobe.”

21 II. Neprovedba ili neuspješna provedba direktive.
Nepostojanje horizontalnog izravnog učinka rezultiralo je doktrinom odgovornosti države koja je stvorena kako bi izmijenila nepravdu uzrokovanu time što nije dopustila horizontalni izravni učinak. Europski sud pravde u predmetu Frankovich: „Načelo je prava Zajednice da su države članice obavezne platiti naknadu za štetu koju su prouzročili pojedincima kršenjem prava Zajednice za koje mogu biti odgovorni“.

22 II. Neprovedba ili neuspješna provedba direktive.
Test Francovich – tri uvjeta: Prvo - rezultat propisan direktivom podrazumijeva dodjelu prava u korist pojedinaca. Drugo - na temelju odredbi direktive trebalo bi biti moguće utvrditi sadržaj tih prava Treće - postojanje uzročne veze između povrede obveza države te gubitka i štete koja je nastala oštećenim osobama.

23 II. Neprovedba ili neuspješna provedba direktive.
Razvoj na predmetu ECJ spojeni slučajevi Brasserie du Pecheur and Factortame III. Test : mjerilo Factortame - tri uvjeta mora postojati povreda prava koje je pojedincima dodijeljeno pravom Unije, dovoljno ozbiljna povreda i uzročno-posljedična veza između povrede i pretrpljene štete. Što je „dovoljno ozbiljna povreda“?

24 II. ECJ Brasserie du Pecheur:
Odlučujući test - je li država članica očito i ozbiljno zanemarila ograničenja svoje diskrecije. Faktori koje treba uzeti u obzir uključuju: - jasnoća i preciznost kršenja pravila, - mjera diskrecije koju je ostavilo to pravilo vlastima, - je li povreda i prouzročena šteta namjerna ili nenamjerna, - je li bilo kakva pravna pogreška opravdana ili neopravdana( ispričiva ili neispričiva) - činjenica da je položaj koji je zauzela institucija Zajednice možda doprinjeo propustu, i - usvojenim ili zadržanim nacionalnim mjerama ili praksom koja je u suprotnosti s pravom Zajednice.

25 III. ODGOVORNOST ZA POVREDU OBVEZE SUDOVA KOJI ODLUČUJU U ZADNJEM STUPNJU DA SUDU POSTAVE PRETHODNO PITANJE I DRUGE PRAVOSUDNE POVREDE Sud koji odlučuje u zadnjem stupnju je posljednja instancija pred kojom pojedinci mogu ostvariti prava koja su im dodijeljena pravom Unije. Šteta koja proizlazi iz sudskih odluka u načelu može rezultirati odgovornošću države za štetu.

26 III. ODGOVORNOST ZA OBVEZE NACIONALNIH SUDOVA ZADNJEG STUPNJA
Predmet Kobler protiv Austrije C-224/01: Odgovornost države može proizaći iz povrede prava EU odlukom nacionalnog suda u krajnjoj instanci samo iznimno kada je sud očito prekršio zakon. Što je „očito kršenje“? Što znači: „Sud posljednje instance”? Je li to jednako Vrhovnom sudu?

27 III. ODGOVORNOST ZA OBVEZE NACIONALNIH SUDOVA ZADNJEG STUPNJA
Kada se odlučuje je li ili ne sud zadnje instance očito prekršio pravo, slijedeći faktori trebaju biti uzeti u obzir: stupanj jasnoće i preciznosti pravila koje je povrijeđeno pogreška u primjeni prava je ispričiva ili neispričiva; stajalište institucija EU-a o spornom pitanju i nepoštivanje obveze nacionalnog suda koji odlučuje u zadnjoj instanci da uputi zahtjev za prethodno pitanje.

28 III. Zahtjev za prethodno pitanje čl. 267. UFEU (čl. 234.UEZ)
-Sud EU je nadležan odlučivati o prethodnom pitanju koja se tiču: a) tumačenja Ugovora b) valjanosti i tumačenja akata institucija Unije - ako se takvo pitanje pojavi pred bilo kojim sudom države članice, taj sud može, ako smatra da je odluka o tom pitanju potrebna da bi mogao donijeti presudu, zatražiti od Suda da o tome odluči -ako se takvo pitanje pojavi u predmetu koji je u tijeku pred sudom neke države članice, protiv čijih odluka prema nacionalnom pravu nema pravnog lijeka, taj je sud dužan uputiti to pitanje Sudu

29 Nacionalni sud protiv čije odluke nije predviđen pravni lijek može izbjeći podnošenje zahtjeva za prethodno pitanje Europskom sudu a) ako pitanje nema bitni značaj za ishod predmeta koji rješava b) ako je Europski sud na to pitanje već odgovorio c) ako tumačenje prava EU ne stvara nikakvu opravdanu sumnju.

30 III. Prethodna odluka Europskog suda
Prethodna odluka, izdana u obliku sudske presude, izravno je obvezujuća za nacionalni sud koji je uputio prethodno pitanje, kao i za sve druge nacionalne sudove koji rješavaju iste predmete. Prethodna odluka u praksi ima vrlo visok status kao presedan za kasnije predmete slične prirode.

31 Države članice moraju osigurati pojedincima: pravo pristupa sudu;
IV. POSTUPAK PODNOŠENJA ZAHTJEVA ZBOG POVREDE PRAVA EU ISPRED NACIONALNIH SUDOVA -naknada za povrede prava Unije - pred nacionalnim sudovima i u skladu s nacionalnim postupcima Države članice moraju osigurati pojedincima: pravo pristupa sudu; I postupak pred njihovim nacionalnim sudom mora biti u skladu s: načelom ekvivalentnosti u pogledu sličnih zahtjeva načelom učinkovitosti u pogledu poštivanja prava EU

32 ECJ, Danske Slagterier:
IV. POSTUPAK PODNOŠENJA ZAHTJEVA ZBOG POVREDE PRAVA EU ISPRED NACIONALNIH SUDOVA ECJ, Danske Slagterier: „Stoga država na temelju pravila nacionalnog prava o odgovornosti mora nadoknaditi posljedice gubitka ili štete prouzročene pojedincima kršenjem prava Zajednice,osigurati da su uvjeti, uključujući rokove, za naknadu štete propisani nacionalnim pravom u skladu su s načelima jednakosti i učinkovitosti.”

33 IV. Mogućnost ponovnog donošenja konačne odluke nacionalnog upravnog tijela
Načelo res iudicata - pravna sigurnost – – pravomoćnost upravnog akta – upravna tijela nisu u načelu obvezna preispitivati upravni akt - mogućnost preispitivanja upravnog akta – ako je protivan pravu Unije – predmet Kuhne & Heitz

34 IV. Mogućnost ponovnog donošenja konačne odluke nacionalnog upravnog tijela
Predmet: Kühne & Heitz C-453/00: uvjeti za preispitivanje pravomoćnog upravnog akta: Sud je dužan preispitati pravomoćan upravni akt – ako mu se podnese prijedlog i ako - (I) Ako prema nacionalnom pravu ima ovlast ponoviti postupak; (II)Ako je upravni akt postao pravomoćan po dovršetku postupka pred nacionalnim sudom koji odlučuje u zadnjem stupnju (III) Ako se s obzirom na odluku koju je sud donio nakon njega, ta presuda temelji na pogrešnom tumačenju prava EU koje je bilo usvojeno a da Sudu nije na temelju čl bilo postavljeno prethodno pitanje (IV) dotična osoba se žalila upravnom tijelu odmah nakon što je saznala za tu odluku Europskog suda.

35 IV. ZAKLJUČAK: U nedostatku pravila EU-a primjenjuju se nacionalni pravni lijekovi i postupovna pravila podvrgnuta su slijedećim ograničenjima: Zahtjevima o temeljnim pravima i opća načela prava EU-a; Načela jednakosti i nediskriminacije; Načelo učinkovitosti; Uvjet da država članica mora stvoriti novi pravni lijek za naknadu štete, ukoliko u nacionalnom pravu ne postoji ekvivalentan pravni lijek.

36 HVALA NA POZORNOSTI