mr. sc. SENIJA LEDIĆ, sutkinja Županijskog suda u Split

Презентација на тему: "mr. sc. SENIJA LEDIĆ, sutkinja Županijskog suda u Split"— Транскрипт презентације:

1 mr. sc. SENIJA LEDIĆ, sutkinja Županijskog suda u Split
R a d i o n i c a „Uredba Bruxelles I bis” Pravosudna akademija, RC Split, 5. lipnja 2019. Voditelji: izv. prof. dr. sc. INES MEDIĆ, izvanredna profesorica na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Splitu mr. sc. SENIJA LEDIĆ, sutkinja Županijskog suda u Split

2 POVIJEST UNIFIKACIJE MEĐUNARODNOG GRAĐANSKOG POSTUPKA NA PODRUČJU EU
1957. Rimski ugovor – uspostava zajedničkog tržišta Čl. 220. 1968. Briselska konvencija 1971. Luxembourg protokol (ovlaštenje SEU interpretirati Briselsku konvenciju) 2000. Uredba (EZ) br. 44/2001 (BU I) 2009. UFEU - čl postupak prethodnog tumačenja 2012. Uredba (EU) br. 1215/2012 (BU I bis)

3 Paralelni režim: 1988. Luganska konvencija (EZ/neke države EFTA-e)
2007. Luganska Konvencija (EU/Danska, Island, Norveška, Švicarska)

4 POLJE PRIMJENE BU I BIS Materijalno polje primjene (ratione materiae) Teritorijalno polje primjene (ratione teritorii) Vremensko polje primjene (ratione temporis) Osobno polje primjene (ratione personae)

5 MATERIJALNO POLJE PRIMJENE BU I BIS (čl. 1. )
Primjenjuje se: u građanskim i trgovačkim stvarima, bez obzira na vrstu suda Pojmovi sadržani u Uredbi tumače se autonomno/usklađeno u svim državama članicama Čl UFEU – Tumačenje Suda EU (CJEU)

6 Autonomno tumačenje podrazumijeva da se odredbe Uredbe moraju tumačiti primarno u odnosu na ciljeve i strukturu same Uredbe, a tek sekundarno u odnosu na načela koja proizlaze iz nacionalnih pravnih sustava C-29/76 LTU v. Eurocontrol C-150/77 Bertrand C-89/91 Lehman Button C-269/95 Benincasa C- 99/96 Mietz pojmovi koje Uredba koristi moraju se u pravilu tumačiti neovisno, pozivajući se uglavnom na opću strukturu i ciljeve regulacije, kako bi se osiguralo da se ti pojmovi primjenjuju jednako u svim državama članicama C-9/12 Corman-Collins SA v. La Maison du Whisky C-419/11 Českáspořitelna a.s. v. Gerald Feichter

7 Građanske i trgovačke stvari
Čl. 1. BU I bis ograničava polje primjene Uredbe na tužbe u okviru privatnog prava NE proteže se posebno na: Financijske, carinske ili upravne predmete ili Odgovornost države za radnje i propuste u izvršavanju javnih ovlasti (acta iure imperii) Dakle, koncept „građanske i trgovačke stvari” ne obuhvaća sporove između fizičkih osoba i javnih tijela, kada spor proizlazi iz djela počinjenih od strane javnih tijela prilikom izvršavanja ovlasti C-27/76 LTU v. Eurocontrol C-271/00 Gemeente Steenbergen v. Baten C-266/01 TIARD v. The Netherlands C-292/05 Lechuritou v. Germany C-302/13 flyLAL-Lithuanian Airlines

8 Nasuprot tome, koncept „građanske i trgovačke stvari” može obuhvaćati i sporove između fizičkih osoba i javnih tijela, ali samo „ako faktori koji karakteriziraju prirodu pravnog odnosa između stranaka u sporu ili predmet tužbe” upućuju da su ovlasti koje ostvaruje javno tijelo u konkretnom slučaju utemeljene isključivo na pravilima koja se primjenjuju u odnosima između fizičkih osoba. C-172/91 Sonntag v. Waidmann C- 433/01 Freistaat Bayern v. Blijdenstein C-645/11 Land Berlin v. Sapir C-49/12 Sunico and Others C-579/17 BUAK v. Gradbeništvo Korana

9 Iz polja primjene Uredbe izrijekom su isključena i (čl. 1. st. 2.):
Osobna stanja i pravna i poslovna sposobnost fizičkih osoba, imovinska prava koja proizlaze iz bračnih odnosa, ili iz odnosa koji imaju usporedive učinke; Stečaj, likvidacijski postupci insolventnih trgovačkih društava ili drugih pravnih osoba, postupci prisilnog poravnanja i slični postupci; Socijalno osiguranje; Arbitraža; Obveze uzdržavanja koje proizlaze iz obiteljskog odnosa, roditeljstva, braka ili tazbinskog srodstva; Oporuke i nasljeđivanje, uključujući obveze uzdržavanja koje nastaju na temelju smrti.

10 Osim u situacijama kad je država stranka u postupku, problemi „razgraničenja” građanskih i trgovačkih i drugih vrsta sporova javljaju se i kad su u pitanju pravni odnosi koji su isključeni iz materijalnog polja primjene BU I bis, ali su regulirani nekim drugim izvorima prava EU C- 133/78 Gourdain v. Nadler (insolvencijski postupak) C- 339/07 Seagon v. Deco Marty Belgium NV (insolvencijski postupak) C-391/95 Van Uden v. Deco-Line (arbitraža) C- 185/07 Allianz SpA v. West Tankers Inc. (arbitraža)

11 Sud (čl. 3.) C-551/15 Pula Parking d.o.o.
U smislu ove Uredbe izraz sud uključuje sljedeća tijela u mjeri u kojoj imaju nadležnost u stvarima iz područja primjene ove Uredbe: (a) U Mađarskoj, u skraćenim postupcima u vezi javnih naloga, javni bilježnici; (b) U Švedskoj, u skraćenim postupcima u vezi javnih naloga i pomoć kod izvršenja, služba za izvršenje. Navedena lista je zatvorena lista pa se druga upravna tijela, druge institucije ili javni bilježnici u drugim DČ ne mogu smatrati „sudom” čak i ako su im prenesene neka od nadležnosti suda. C-551/15 Pula Parking d.o.o.

12 Odluke (čl. 2. toč. (a)) U smislu ove Uredbe:
(a) „sudska odluka” znači svaka odluka koju je donio sud države članice, bez obzira na njezin naziv, uključujući nalog, naredbu, odluku ili nalog o ovrsi, kao i odluku o utvrđivanju troškova, koju izdaje sudski službenik. U smislu poglavlja III, „sudska odluka” uključuje i privremene, uključujući i mjere osiguranja koje naloži sud koji na temelju ove Uredbe ima nadležnost u pogledu glavne stvari. To ne uključuje privremene, uključujući mjere osiguranja koje nalaže isti sud ukoliko tuženiku nije dana prilika da bude saslušan, osim ako je sudska odluka koja sadrži mjeru dostavljena tuženiku prije ovrhe.

13 Odluke kojima se spor u cijelosti ili djelomično završava
Uključuje: Odluke kojima se spor u cijelosti ili djelomično završava C-39/02 Mærsk Olie & Gas v. de Haan & de Boer Odluku o valjanosti prorogacijske klauzule koja se smatra presudom C- 456/11 Gothaer Allgemeine Versicherung and Others Ne uključuje: Ex parte naloge C-125/79 Denilauler v. Couchet Fréres

14 Prebivalište fizičke osobe (čl. 62.)
1. Radi utvrđivanja ima li stranka prebivalište u državi članici pred čijim je sudovima pokrenut postupak, sud primjenjuje svoje unutarnje pravo. 2. Ako stranka nema prebivalište u državi članici pred čijim je sudovima pokrenut postupak, tada, radi utvrđivanja ima li stranka prebivalište u drugoj državi članici, sud primjenjuje pravo te države članice. Zakonodavstvo RH vezano uz definiciju prebivališta.

15 Prebivalište pravne osobe (čl. 63./1.)
1. Za potrebe ove Uredbe, trgovačko društvo ili druga pravna osoba ili udruženje fizičkih ili pravnih osoba ima prebivalište u mjestu gdje ima svoje: (a) statutarno sjedište; (b) središnju upravu; ili (c) glavno mjesto poslovanja. Mogućnost pozitivnog sukoba nadležnosti

16 Relevantni međunarodni element
Je li dostatna bilo kakva veza s inozemstvom? Treba li ta veza biti značajna? C-281/02 Owusu Nije nužno da je u spor uključeno više DČ. Jedini uvjet za primjenu odredaba BK (sada Uredbe) je međunarodni element. Kad je sud u DČ nadležan na temelju odredaba BK, taj sud mora prihvatiti svoju nadležnost te odlučiti o predmetu spora (zabrana pozivanja na doktrinu F.N.C.). C- 386/05 Color Drack GmbH C-372/10 Hypotečny Banka C-478/12 Maletic C-9/12 Corman-Collins

17 TERITORIJALNO POLJE PRIMJENE BU I BIS (čl. 81.)
Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u državama članicama u skladu s Ugovorima. Poseban položaj Danske – BU I bis je ne obvezuje, niti se na nju primjenjuje Luganska konvencija od 20. listopada 2007. Između EU/Danske i država EFTA-e (Norveška, Island, Švicarska)

18 VREMENSKO POLJE PRIMJENE BU I BIS (čl. 66.)
1. Ova se uredba primjenjuje samo na: sudske postupke koji su u tijeku javne isprave koje su formalno sastavljene ili registrirane, te na sudske nagodbe koje su potvrđene ili sklopljene na dan ili nakon 10. siječnja 2015. 2. Neovisno o čl. 80., Uredba (EZ) br. 44/2001 nastavlja se primjenjivati na: sudske odluke donesene u sudskim postupcima koji su u tijeku prije 10. siječnja 2015., a koje spadaju u područja primjene Uredbe.

19 Čl. 2. Akta o uvjetima pristupanja EU
„Od dana pristupanja odredbe izvornih ugovora i akata koje su donijele institucije prije pristupanja obvezujuće su za Hrvatsku i primjenjuju se u Hrvatskoj pod uvjetima utvrđenim u tim ugovorima i u ovom Aktu.” Postupak pokrenut u RH: prije 1. srpnja – uredbe se ne primjenjuju od 1. srpnja do 9. siječnja – primjenjuje se BU I od 10. siječnja – primjenjuje se BU I bis

20 C-25/79 Sanicentral GmbH v. René Collin
U slučaju da je BK (sada Uredba) stupila na snagu nakon pokretanja postupka ali prije nego je sud odlučio o svojoj nadležnosti Uredba se ne primjenjuje. Bitan je moment pokretanja postupka. Ako je sporazum o nadležnosti zaključen prije stupanja na snagu Uredbe, ali je postupak u kojem je podnesen započet nakon što je Uredba stupila na snagu, bitan je moment u kojem je postupak pokrenut, tj. zakonodavstvo koje je na snazi u tom trenutku. (ako bi se sporazum po nacionalnom pravu smatrao nevaljanim, a po Uredbi valjanim, smatrat će se da je valjan)

21 OSOBNO POLJE PRIMJENE BU I BIS
Rec. 15.: Pravila o nadležnosti trebala bi biti što je moguće više predvidiva i zasnovana na načelu da se nadležnost općenito temelji na prebivalištu tuženika …., osim u nekim točno određenim slučajevima u kojima glavni predmet spora ili autonomija stranaka jamče drukčije poveznice. Rec. 16.: Pored prebivališta tuženika, trebale bi postojati alternative osnove nadležnosti temeljene na uskoj povezanosti između suda i tužbe ili zbog olakšavanja pravilnog sudovanja. Postojanje uske povezanosti trebalo bi osigurati pravnu sigurnost i spriječiti mogućnost da tuženik bude tužen pred sudom one DČ čiju nadležnost nije mogao razumno predvidjeti. To je osobito bitno u sporovima o izvanugovornoj odgovornosti utemeljenoj na povredi prava privatnosti i osobnih prava uključujući klevetu.

22 Čl. 4. st. 1. – osobe s prebivalištem u DČ bez obzira na njihovo državljanstvo, tuže se pred sudovima te DČ Čl 6. st. 1. – u odnosu na tuženike s prebivalištem u trećim državama Uredba se načelno ne primjenjuje, osim u vezi s: potrošačkim ugovorima (čl. 18./1.) pojedinačnim ugovorima o radu (čl. 21./2.) isključivom nadležnosti (čl. 24.) prorogacijom nadležnosti (čl. 25.)

23 VRSTE NADLEŽNOSTI OPĆA (čl. 4.-6.) POSEBNA/ALTERNATIVNA (čl. 7.-9.)
PROTEKTIVNA (čl ) ugovori o osiguranju potrošački ugovori pojedinačni ugovori o radu ISKLJUČIVA (čl. 24.) PROROGIRANA (čl. 25.)

24 Prebivalište tuženika kao temeljni kriterij
OPĆA NADLEŽNOST (čl. 4.) Prebivalište tuženika kao temeljni kriterij C-398/92 Mund & Fester v. Hatrex Internationaal Transport Nacionalni propisi o nadležnosti, uključujući i eksorbitantne kriterije, smiju se primijeniti samo ako tuženik nema prebivalište u DČ. Diskriminacija po osnovi državljanstva zabranjena je u odnosu na tuženika s prebivalištem u DČ.

25 POSEBNA / ALTERNATIVNA NADLEŽNOST (čl. 7.)
predviđena je za: sporove iz ugovora sporove koji se odnose na izvanugovornu odgovornost za štetu, delikt ili kvazi-delikt građansku tužbu za naknadu štete ili povrat u prijašnje stanje koja se temelji na radnji koja je dovela do kaznenog postupka – sud koji je započeo kazneni postupak nadležan je za odlučivanje o građanskopravnom zahtjevu na temelju kaznenog djela, ako je nadležan prema svom vlastitom pravu sporove koji se odnose na povrat kulturnog predmeta – sud mjesta gdje se kulturni objekt nalazi u vrijeme pokretanja postupka sporove koji proizlaze iz poslovanja podružnice, predstavništva ili druge poslovne jedinice – sud mjesta u kojem se nalazi ta podružnica, predstavništvo ili druga poslovna jedinica sporove protiv osnivača, upravitelja ili ovlaštenika trusta – sud države članice u kojoj je domicil trusta sporove u vezi plaćanja naknade za spašavanje broda ili tereta na brodu – sud pod čijom je nadležnošću predmetni teret

26 Sporovi iz ugovora (čl. 7. st. 1.)
Osoba s prebivalištem u državi članici može biti tužena u drugoj državi članici: (a) u stvarima povezanim s ugovorom, pred sudom mjesta izvršenja konkretne obveze; (b) za potrebe primjene ove odredbe, te ako nije drukčije dogovoreno, mjesto izvršenja konkretne obveze je: u slučaju prodaje robe, mjesto u DČ u kojoj je roba dostavljena ili trebala biti dostavljena sukladno ugovoru u slučaju pružanja usluga, mjesto u DČ u kojoj su usluge pružene ili trebale biti pružene sukladno ugovoru; (c) ako se ne primjenjuje toč. (b), primjenjuje se toč. (a).

27 Ugovor = slobodno preuzeta obveza jedne strane prema drugoj
Uredba ne sadrži autonomnu definiciju već se naslanja na definiciju SEU u kontekstu primjene BU I C-334/00 Tacconi v. Wagner Ugovor = slobodno preuzeta obveza jedne strane prema drugoj Čl. 7. st. 1. BU I bis ne primjenjuje se na: Predugovorne obveze Prodaju zemljišta ili nematerijalne imovine (patenti i autorska prava) Ugovore o najmu robe (nema prijenosa vlasništva)

28 Relevantne odluke SEU:
C-14/76 De Bloos v. Bouyer C-266/85 Shenavai v. Kreischer C-420/97 Leatherlex v. Bodetex C-27/02 Engler v. Janus C-386/05 Color Drake GmbH v. Lexx International Vertriebs GmbH C-19/09 Wood Floor Solutions Andreas Domberger GmbH v. Silva Trade SA C-417/15 Schmidt C-25/18 Kerr

29 Sporovi koji se odnose na izvanugovornu odgovornost za štetu, delikt ili kvazidelikt (čl. 7. st. 2.)
Osoba s prebivalištem u državi članici može biti tužena u drugoj državi članici: u stvarima povezanim s deliktima ili kvazideliktima pred sudom mjesta u kojem je nastala ili može nastati štetna radnja (ako mjesto poduzimanja radnje koja može imati za posljedicu izvanugovornu odgovornost za štetu, delikt ili kvazidelikt i mjesto u kojem je nastupila štetna posljedica nisu isti, izraz „mjesto gdje je nastupio štetni događaj” tumačit će se na način da uključuje oba navedena mjesta. Izbor je na tužitelju.)

30 Relevantne odluke SEU:
C-21/76 Handelskwekerij Bier v. Mines de Potasse d’Alsace C-68/93 Shevill and Others v. Presse Alliance C-364/93 Marinari v. Loyd’s Bank C-509/09 eDate Advertising and Others C-523/10 Wintersteiger AG v. Products 4USondermaschinenbau GmbH C-170/12 Pinckney v. KDG Mediatech AG C-352/13 CDC Hydrogen Peroxyde SA v. Evonik Degussa GmbH and Others C-375/13 Kolassa v. Barclays Bank plc

31 normiraju i mjesnu nadležnost
alternativni kriteriji za zasnivanje nadležnosti ravnopravni su s osnovnim pravilom imaju za cilj omogućiti vođenje postupka pred sudom koji je objektivno u najboljoj poziciji odlučiti o tužbenom zahtjevu normiraju i mjesnu nadležnost Čl. 8. – predviđa mogućnost spajanja postupaka u slučaju: više tuženika, u postupku zbog jamstva ili bilo kojem postupku protiv treće strane, protutužbe koja proizlazi iz istog ugovora ili istog činjeničnog stanja, pitanja vezanih za ugovore koji se tiču stvarnih prava, ali samo ako su različiti tužbeni zahtjevi usko povezani C- 98/06 Freeport v. Arnoldson Nije nužno da se svi tužbeni zahtjevi prema svim tuženicima temelje na istoj pravnoj osnovi

32 Nadležnost u stvarima koje se odnose na osiguranje (čl. 10.- 16.)
PROTEKTIVNA NADLEŽNOST (čl ) Nadležnost u stvarima koje se odnose na osiguranje (čl ) Osiguravatelj s prebivalištem u državi članici može biti tužen: (a) pred sudovima države članice u kojoj ima prebivalište; (b) u drugoj državi članici, u slučaju tužbi koje podnose ugovaratelj osiguranja, osiguranik ili korisnik osiguranja, pred sudovima mjesta u kojem tužitelj ima prebivalište; ili (c) ako je suosiguravatelj, pred sudovima države članice u kojoj je započet postupak protiv glavnog osiguravatelja. Osiguravatelj može pokrenuti postupak samo pred sudovima države članice u kojoj tuženik ima prebivalište. Izuzetak – podnošenje protutužbe

33 Od odredaba ovog odjeljka može se odstupiti samo sporazumom:
1. koji je sklopljen nakon nastanka spora; 2. koji omogućuje ugovaratelju osiguranja, osiguraniku ili korisniku pokretanje postupka pred sudom različitim od suda koji je naveden u ovom odjeljku; 3. koji je sklopljen između ugovaratelja osiguranja i osiguravatelja, od kojih oba u vrijeme sklapanja ugovora imaju prebivalište ili uobičajeno boravište u istoj DČ i koji ima za učinak prenošenje nadležnosti na sudove te DČ čak i ako se štetni događaj dogodio u inozemstvu, pod uvjetom da takav sporazum nije suprotan pravu te DČ; 4. koji je zaključen s ugovarateljem osiguranja koji nema prebivalište u DČ, osim ako je osiguranje obvezno ili se odnosi na nekretnine u državi članici; ili 5. koji se odnosi na ugovor o osiguranju u mjeri u kojoj pokriva jedan ili više rizika iz članka 16. (morska plovila, pučinski objekti, roba u provozu)

34 Nadležnost u stvarima koje se odnose na potrošačke ugovore (čl. 17.-19.)
U pitanjima u vezi ugovora kojeg sklapa osoba, potrošač, u svrhu koja se može smatrati da je izvan njegove profesionalne ili gospodarske djelatnosti, i ako: (a) je riječ o ugovoru o kupoprodaji robe s obročnom otplatom cijene; (b) je riječ o ugovoru o zajmu s obročnom otplatom ili o ugovoru o bilo kakvom drugom obliku kredita, sklopljenim za financiranje prodaje robe; ili (c) u svim drugim slučajevima, ako je ugovor sklopljen s osobom koja: obavlja trgovačku ili profesionalnu djelatnost u DČ u kojoj potrošač ima prebivalište, ili ako na bilo koji način usmjerava svoje djelatnosti u tu DČ ili više država uključujući tu državu članicu, ugovor spada u okvir te djelatnosti.

35 Potrošač može pokrenuti postupak protiv druge ugovorne stranke:
bilo pred sudovima države članice u kojoj ta stranka ima prebivalište, ili, neovisno o prebivalištu druge stranke, pred sudovima mjesta gdje potrošač ima prebivalište. Druga ugovorna stranka može pokrenuti postupak protiv potrošača samo pred sudovima države članice u kojoj potrošač ima prebivalište. Izuzetak - pravo podnošenja protutužbe pred sudom pred kojim teče prvotni postupak.

36 Od odredaba ovog odjeljka može se odstupiti samo sporazumom:
1. koji je sklopljen nakon nastanka spora; 2. koji omogućuje potrošaču pokretanje postupka pred sudom različitim od suda koji je naveden u odjeljku o potrošačima ili 3. koji je sklopljen između potrošača i druge ugovorne stranke, od kojih oba u vrijeme sklapanja ugovora imaju prebivalište ili uobičajeno boravište u istoj DČ i kojim se prenosi nadležnost na sudove te DČ, pod uvjetom da taj sporazum nije suprotan pravu te DČ.

37 Relevantne odluke SEU:
Joined Cases C-585/08 Pamer v. Reederei and C-144/09 Hotel Alpenhof GesmbH v. Heller C-190/11 Mühlleitner v. Ahmad Yusufi and Wadat Yusufi C-218/12 Emrek v. Sabranovic

38 Nadležnost u stvarima koje se odnose na pojedinačne ugovore o radu (čl
1. Poslodavac s prebivalištem u DČ može biti tužen: (a) pred sudom DČ u kojoj ima prebivalište, ili (b) u drugoj DČ: i. pred sudom mjesta u kojem ili iz kojeg zaposlenik redovno obavlja svoj rad ili pred sudom zadnjeg mjesta u kojem je tako radio; ili ii. ako zaposlenik redovno ne obavlja ili nije obavljao svoj rad u jednoj te istoj zemlji, pred sudom mjesta u kojima se nalazi ili se nalazila poslovna jedinica koja ga je zaposlila. Poslodavac koji u DČ nema prebivalište ali ima podružnicu predstavništvo ili drugu poslovnu jedinicu - u sporovima koji proizlaze iz poslovanja te podružnice, predstavništva ili poslovne jedinice smatra se da poslodavac ima prebivalište u toj DČ

39 Poslodavac može pokrenuti postupak samo pred sudom DČ u kojoj zaposlenik ima prebivalište
Izuzetak - pravo podnošenja protutužbe pred sudom pred kojim teče prvotni postupak. Od odredaba ovog odjeljka može se odstupiti samo sporazumom: 1. koji je sklopljen nakon nastanka spora; 2. koji omogućuje zaposleniku pokretanje postupka pred sudom različitim od onog koji je naveden u odjeljku o pojedinačnim ugovorima o radu.

40 ISKLJUČIVA NADLEŽNOST (čl. 24.)
Bez obzira na prebivalište, isključivo su nadležni : 1. za tužbe kojima su predmet stvarna prava na nekretninama, kao i najam i zakup nekretnina, sudovi države članice u kojoj se nekretnina nalazi. Međutim, za tužbe kojima je predmet najam ili zakup nekretnina zaključen radi privremene privatne uporabe na najduže šest uzastopnih mjeseci, sudovi države članice u kojoj tuženik prebiva također su nadležni, ako je najmoprimac/zakupnik fizička osoba te najmodavac/ zakupodavac i najmoprimac/zakupoprimac imaju prebivalište u istoj državi članici; 2. za tužbe kojima je predmet valjanost, ništavost ili prestanak trgovačkih društava ili drugih pravnih osoba ili udruženja fizičkih ili pravnih osoba ili valjanost odluka njihovih tijela, sudovi države članice u kojoj trgovačko društvo, pravna osoba ili udruženje imaju svoje sjedište. Radi utvrđivanja tog sjedišta, sud primjenjuje svoja pravila međunarodnog privatnog prava;

41 3. za tužbe kojima je predmet valjanost upisa u javne registre, sudovi države članice u kojoj se vodi registar; 4. za tužbe kojima je predmet registracija ili valjanost patenata, žigova, dizajna ili drugih sličnih prava koje je potrebno deponirati ili registrirati, neovisno o tome je li pitanje pokrenuto na temelju tužbe ili prigovora, sudovi države članice kojima je podnesen zahtjev za deponiranje ili registraciju, u kojoj je deponiranje ili registracija izvršena ili se pod uvjetima iz instrumenata Unije ili međunarodne konvencije smatra da su izvršeni; Ne dovodeći u pitanje nadležnost Europskog ureda za patente prema Konvenciji o dodjeli europskih patenata potpisane u Münchenu 5. listopada 1973., sudovi svake države članice imaju isključivu nadležnost u postupcima za registraciju ili valjanost svakog europskog patenta ikoji je dodijeljen za tu državu članicu; 5. za tužbe vezane uz prisilnu ovrhu odluka, sudovi države članice na čijem se području ovrha treba provesti ili gdje je ovrha provedena.

42 Relevantne odluke SEU:
C-294/92 Webb C-8/98 Dansommer C-518/99 Gaillard C-372/07 Hasset and Doherty C-438/12 Weber C-630/17 Milivojević v. Reiffesenbank

43 PROROGACIJA NADLEŽNOSTI (čl. 25.)
1)Ako su se stranke, neovisno o njihovu prebivalištu, sporazumjele da sud ili sudovi jedne države članice imaju nadležnost u rješavanju sporova koji su nastali ili mogu nastati u vezi određenog pravnog odnosa, taj sud ili sudovi je nadležan/su nadležni, osim ako je sporazum ništav u pogledu njegove materijalne valjanosti prema pravu te države članice. Ta nadležnost je isključiva, osim ako su se stranke drugačije sporazumjele. C-269/95 Benincasa

44 (a) u pisanom obliku ili s pisanim dokazom, ili
Sporazum o sudskoj nadležnosti treba biti zaključen : (a) u pisanom obliku ili s pisanim dokazom, ili (b) u obliku koji odgovara praksi što su je stranke međusobno uspostavile, ili (c) u međunarodnoj trgovini, u obliku što odgovara trgovačkom običaju (uzanci) kojeg su stranke poznavale ili trebali poznavati, i kojeg ugovorne stranke takvih vrsta ugovora općenito poznaju i redovito primjenjuju 2) Svaka komunikacija elektronskim sredstvima koja omogućuje trajni zapis smatra se jednaka „pisanom obliku”. 5) Sporazum o nadležnosti koji je dio ugovora, smatra se sporazumom neovisnim od drugih uvjeta ugovora. Valjanost sporazuma o nadležnosti ne može se osporavati samo zbog nevaljanosti ugovora.

45 Adaptacija načela o prešutnoj prorogaciji (čl. 26.)
Pravilo - osim nadležnosti koja proizlazi iz drugih odredaba ove Uredbe, nadležan je sud države članice pred kojom se tuženik upušta u postupak. Iznimka: ako se tuženik upustio u postupak kako bi osporavao nadležnost ili ako je drugi sud isključivo nadležan temeljem čl. 24. ako je riječ o radnom, potrošačkom ili sporu o ugovoru o osiguranju, a sud ga nije obavijestio o pravu na osporavanje nadležnosti tog suda i o posljedicama upuštanja ili neupuštanja u postupak. C-111/09 ČPP Vienna Insurance Group C-464/18 ZX v. Ryannair DAC

46 LITISPENDENCIJA Pravilo – prvenstvo u odlučivanju suda pred kojim je prvo pokrenut postupak (čl. 29. st. 1.) Svi ostali sudovi ex offo zastaju s postupkom (osim u slučaju isključive nadležnosti) Obveza obavješćivanja na zahtjev Ako se utvrdi nadležnost suda koji je prvi pokrenuo postupak, svaki drugi sud proglašava se nenadležnim Kad se postupak smatra pokrenutim (čl. 32.)

47 Litispendencija - isključiva nadležnost više sudova
Pravilo prvenstva primjenjuje se i kad je za odlučivanje isključivo nadležno više sudova (čl. 31. st. 1.) Pravilo prvenstva NE primjenjuje se kad postupak pokrene sud države članice kojem je sporazumom stranaka dodijeljena isključiva nadležnost (čl. 31. st. 2.) Ako sud čija je nadležnost prorogirana utvrdi svoju nadležnost, svaki drugi sud proglašava se nenadležnim (čl. 31. st. 3.) Iznimka od st. 2. i 3.– ako je tužitelj ugovaratelja osiguranja, osiguranik, korisnik ugovora o osiguranju, oštećena stranka, potrošač ili zaposlenik, te ako sporazum nije valjan

48 Litispendencija – postupak pred sudom treće države (čl. 33.)
Kad je nadležnost države članice utemeljena na odredbama o općoj ili posebnoj nadležnosti, a pred sudom treće države već teče postupak u istoj stvari i između istih stranaka, sud drž. članice može : 1. prekinuti postupak ako: Se očekuje da će odluke sud treće države biti podobna za priznanje i ovrhu Sud drž. članice smatra da je zastoj postupka potreban zbog pravilnog sudovanja 2. nastaviti postupak u svako doba ako: Se s postupkom pred sudom treće države zastalo ili je prekinut Sud DČ smatra da postupak pred sudom treće države neće biti okončan u razumnom roku Nastavak postupka potreban zbog pravilnog sudovanja

49 Do prekida odnosno nastavka postupka može doći:
Sud države članice obustavlja postupak, ako je postupak pred sudom treće države okončan i donesena je sudska odluka koju je moguće priznati i, prema potrebi, izvršiti Do prekida odnosno nastavka postupka može doći: Na zahtjev jedne od stranaka ili Po službenoj dužnosti, ako je to moguće prema nacionalnom pravu

50 LITISPENDENCIJA I POVEZANI POSTUPCI
Povezani postupci (autonomno tumačenje) – postupci među kojima postoji toliko bliska veza da postoji interes da se odvijaju zajedno i da bude donesena jedna sudska odluka, kako bi se izbjegla opasnost donošenja proturječnih sudskih odluka, zbog vođenja odvojenih postupaka Kod povezanih postupaka pred sudovima različitih država, svaki sud osim suda koji je prvi pokrenuo postupak može zastati s postupkom (čl. 30. st. 1.) Na zahtjev jedne od stranaka, ako teče postupak pred sudom koji je prvi pokrenuo postupak i ujedno je prvostupanjski sud, svaki drugi sud može odbiti nadležnost (čl. 30. st. 2.): ako je i za te sporove moguće zasnovati nadležnost prvog suda i ako njegovo pravo omogućuje spajanje postupaka

51 Litispendencija – postupak pred sudom treće države (čl. 34.)
Kad je nadležnost države članice utemeljena na odredbama o općoj ili posebnoj nadležnosti, a pred sudom treće države već teče postupak koji je povezan s postupkom pokrenutim u državi članici, sud države članice može : 1. prekinuti postupak ako: Je svrhovito zajedno raspraviti i odlučiti o povezanim predmetima kako bi se izbjegla opasnost od proturječnih sudskih odluka Se očekuje da će odluke sud treće države biti podobna za priznanje i ovrhu Sud drž. članice smatra da je zastoj postupka potreban zbog pravilnog sudovanja 2. nastaviti postupak u svako doba ako: Sud države članice smatra da više ne postoji opasnost od proturječnih odluka Se s postupkom pred sudom treće države zastalo ili je prekinut Sud DČ smatra da postupak pred sudom treće države neće biti okončan u razumnom roku Nastavak postupka potreban zbog pravilnog sudovanja

52 Do prekida odnosno nastavka postupka može doći:
Sud države članice obustavlja postupak, ako je postupak pred sudom treće države okončan i donesena je sudska odluka koju je moguće priznati i, prema potrebi, izvršiti Do prekida odnosno nastavka postupka može doći: Na zahtjev jedne od stranaka ili Po službenoj dužnosti, ako je to moguće prema nacionalnom pravu

53 Prekid postupka nije dopušten:
U slučaju isključive nadležnosti suda države članice utemeljene na čl. 24. i 25. BU I bis Ako je postupak u trećoj državi pokrenut kasnije bez obzira na to koliko je daleko odmakao u trenutku razmatranja prekida postupka u državi članici

54 PRIZNANJE I OVRHA Pravilo – automatsko priznanje (ipso iure)
Odluka ne treba biti pravomoćna u državi porijekla Čl. 36. st. 1. BU I bis Odluke donesene u državi članici priznaju se u drugim državama članicama bez zahtijevanja posebnog postupka u tu svrhu. Sud priznanja ne može na vlastitu inicijativu ispitivati postojanje razloga za odbijanje Deklaratorni postupak (kontradiktoran)

55 Priznanje kao glavno pitanje (čl. 36. st. 2.)
Svaka osoba koja ima pravni interes može zahtijevati priznanje Nije ograničeno na osobe koje su bile izravno uključene u postupak u državi odluke Svaka osoba koja u državi priznanja ima koristi od odluke Priznanje kao prethodno pitanje (čl. 36. st. 3.) Sud koji odlučuje o sporu može odlučiti da kao o prethodnom pitanju odluči o odbijanju priznanja strane odluke koja je od važnosti za ishod spora o kojem prvenstveno odlučuje taj sud.

56 Razlozi za odbijanje priznanja i ovrhe (čl. 45. i 46.)
Protivnost javnom poretku države priznanja Nepojavljivanje (nesudjelovanje) tuženika, osim ako je propustio pobijati odluku kad je to mogao učiniti Nespojivost s domaćom odlukom (samo subjektivni identitet) Nespojivost s ranijom stranom odlukom (subjektivni i objektivni identitet) Povreda pravila o nadležnosti u osigurateljnim sporovima Povreda pravila o nadležnosti u potrošački sporovima Povreda pravila o nadležnosti za individualne govore o radu Povreda pravila o isključivoj nadležnosti

57 Zabrane sudu priznanja Zabrana preispitivanja merituma
Čl. 52. BU I bis Sud priznanja ne smije ni pod kakvim okolnostima preispitivati meritum odluke koja se priznaje C-38/98 Renault v. Maxicar Preispitivanje nadležnosti dopušteno je samo izuzetno Čl. 45. st. 1.(e) BU I bis ratio – ne smije se dopustiti da se ugroze stavovi o potrebi zaštite osiguranika, potrošača, zaposlenika i potrebi poštivanja interesa države o čijoj se isključivoj nadležnosti radi

58 Sud države članice porijekla odluke određuje ima li nadležnost u skladu s poglavljem II.
Njegova odluka kojom utvrđuje da je nadležan obvezujuća je za sud priznanja (osim u slučajevima iz čl. 45. st. 1. (e)) Isključenje preispitivanja nadležnosti temelji se na bliskim odnosima između država članica i na čvrstom međusobnom povjerenju u sudove drugih država članica C-7/98 Krombach v. Bamberski

59 Na priznanje i ovrhu primjenjuju se iste pretpostavke (čl. 45. i 46
Na priznanje i ovrhu primjenjuju se iste pretpostavke (čl. 45. i 46. BU I bis) Odluka priznata prema poglavlju III. Ima načelno isti učinak u državi porijekla i u državi ovrhe C-145/86 Hoffman v. Krieg C-420/07 Apostolides v. Orans et. al.

60 Proglašenje odluke ovršnom – nije potrebno
Čl. 39. BU I bis Sudska odluka donesena u državi članici koja je ovršna u toj državi članici, ovršna je i (u svim) drugim državama članicama bez zahtijevanja posebnog postupka u tu svrhu. Čl. 40. BU I bis Ovršna sudska odluka po samom zakonu uključuje ovlast za poduzimanje svih mjera osiguranja predviđenih pravom zamoljene države članice.

61 Ovršni postupak Ovršni postupak provodi se po pravu države članice u kojoj se ovrha traži (čl. 41. st. 1) I razlozi za prekid ili odbijanje ovrhe normirani su pravom države članice. Primjenjuju se u mjeri u kojoj nisu nespojivi s čl. 45. BU I bis (čl. 41. st. 2.) Podnositelj zahtijeva ne mora imati ni poštansku adresu, a niti ovlaštenog predstavnika u državi priznanja, osim ako je takav predstavnik obvezan, bez obzira na državljanstvo ili prebivalište stranaka (čl. 41. st. 3.)

62 Ako odluka čije se priznanje traži sadrži mjeru ili nalog koji nisu poznati pravu države priznanja, moraju u najvećoj mogućoj mjeri biti prilagođeni mjeri ili nalogu koji su poznati u pravu te države, a koji imaju jednakovrijedne učinke i koji ispunjavaju slične ciljeve ili interese (čl. 54. st. 1. BU I bis) Svaka stranka može pobijati prilagodbu mjere ili naloga pred sudom (čl. 54. st. 2.)

63 Postupak povodom zahtjeva za odbijanjem ovrhe također je reguliran pravom države članice u kojoj se traži ovrha (čl. 47. st. 2.) Ovrha se odbija ako postoji neki od razloga iz čl. 45. BU I bis (čl. 46.) U slučaju zahtjeva za odbijanje ovrhe, sud zamoljene države može, na zahtjev osobe protiv koje se traži ovrha (čl. 44. st. 1.): Ograničiti ovršni postupak na mjere osiguranja, Ovrhu uvjetovati davanjem osiguranja kojeg sam odredi, Prekinuti, u cijelosti ili djelomično, ovršni postupak Na zahtjev osobe protiv koje se traži ovrha, nadležno tijelo zamoljene države prekida ovršni postupak, ako je ovršnost sudske odluke u državi članici porijekla ukinuta.

64 ODNOS BU I Bis S DRUGIM INSTRUMENTIMA (ČL. 67.-73.)
U okviru svog područja primjene BU I bis ima prednost pred svim Konvencijama, osim u pogledu pitanja na koja se BU I bis ne primjenjuje Izuzeci su navedeni u čl. 67., 70., 71., 72. BU I bis ne utječe na primjenu: Luganske konvencije iz 2007. Njujorške konvencije iz 1958. Bilateralnih konvencija i sporazuma između treće države između trećih država i država članica koji su sklopljeni prije stupanja na snagu BU I C-533/08 TNT Express Netherland