DELIBLATSKA PEŠČARA

Plan terenske nastave: 23. 4. 2008 Plan terenske nastave: 23.4.2008. sreda - polazak u 8:00 h sa parkinga ispred PMF (kod cvećare Plant Land); - 10-13 h terenski obilazak Slanog Kopova; - dolazak na Deliblatsku Pesčaru 15:00; - predavanja; - 18:00 večera; - predavanja; 24.4.2008. četvrtak - 8:00 doručak; - celodnevni teren; - 17:00 ručak; - 18:00 povratak u Novi Sad.

SRP “DELIBLATSKA PEŠČARA” Nastala je tokom ledenog doba od moćnih naslaga eolskog silikatno-karbonatnog peska. U savremenom periodu vetar Košava oblikovao je izražen dinski reljef, čije su nadmorske visine između 70 i 200 metara. Umereno kontinentalna klima, odsustvo površinskih vodotokova i peščana zemljišta -posebnu biljno-geografsku oblast Deliblaticum. 35.000 hektara površine trostepeni režim zaštite. U nacionalnim okvirima je prirodno dobro od izuzetnog značaja prve kategorije zaštite,

XVIII vek –zaštita od živog peska (usled preterane ispaše) Pedološka podloga: pesak žute do crne boje –različiti tipovi vegetacije. XVIII vek –zaštita od živog peska (usled preterane ispaše) 1807. god. rasprava u Bečkom parlamentu Detaljna studija –predlog i plan pošumljavanja Populus alba, P. nigra Betula verrucosa, Pinus nigra, P. silvestris, Robinia pseudacacia (danas dominira) Sađene su i mnoge autohtone zeljaste vrste: Festuca vaginata, Echinops banaticus Do 1907. god. definitivno stabilizovan pesak

Heterogeni stanišni sistem Dinski relejf – pravac pružanja severozapad-jugoistok Izuženog oblika sa plićim ili dubljim udolinama između. Visinska razlika i do 30 m. Eolska erozija –košava, severoistočni vetar (u periodu zadnje glacijacije)

Tipovi vegetacije

Asoc. Corispermeto-Polygonetum arenariae A pešarski tip Asoc. Corispermeto-Polygonetum arenariae Asoc. Festucetum vaginatae deliblaticum B stepski tip Asoc. Koelerieto-Festucetum Wagnerii Asoc. Chrysopogonetum pannonicum Asoc. Festucetum-Potentilletum arenariae C močvarni tip Asoc. Salicetum rosmarinifoliae Asoc. Molinietum coeruleae D šumski tip Asoc. Querceto-Tilietum tomentosae

A peščarski tip Asoc. Corispermeto-Polygonetum arenariae

- pionirska zajednica Malo površina golog peska; manji vejači na strmim padinama, u blizini pašnjaka Devojački bunar, Šušara-Rošijana, Dubovac-Emanuelački vinogradi Corispermum nitidum –vezan isključivo za ovakve terene (mobilni pesak), koren preko 1 m. Građa pionirske asocijacije –Echinops banaticus (najekstremnija staništa) Velika temperaturna amplituda (užareni pesak i do 62°C iznad površine peska), jak vetar (mobilna peščana podloga), velika osvetljenost (visoka vrednost refleksije), velika poroznost zemljišta. Festuca vaginata – determiniše dalji razvitak vegetacije. Jednogodišnje vrste (pioniri) –kratak osovinski koren sa snažnim sistemom bočnih korenova (kondenzaciona voda na površini peska u toku noći) Hemikriptofite i geofite –slučajne, vrste pratilice Visoka organska produkcija zajednice, lako osvajanje terena

A peščarski tip Asoc. Festucetum vaginatae deliblaticum

Subasocijacija a) fumanetosum (Festuca vaginata, Onobrychis arenaria), još uvek nestabilan pesak b) typicum – poluvezani pesak c) muscetosum – dominiraju mahovine Barbula tortuosa i Barbula ruralis d) stipetosum Joannis – pojava stepskih elemenata, pesak fiksiran i huminifkovan

Delimično vezivanje peska, smirivanje terena preduslov za razvitak Asoc. Festucetum vaginatae deliblaticum Naredni stadijum sukcesije Prekriva znatne površine D.P. Talasasti dinski teren, na padinama različitih ekspozicija, ozmeđu dina. Dominiraju obligatne psamofite Bogatiji floristički sastav, stalno povećanje pokrovnosti Tri sprata, slaba aspektivnost Hemikriptofite, terofite slabije zastupljene Obogaćuje pesak organskim materijama (Festuca vaginata, pesak se definitivno fiksira Prisustvo mahovina –čvrsta korica na površini peska (zrnca peska slepljena krečom) Usled naglog isparavanja vode bikarbonat (nastao metabolizmom mahovina) prelazi u krečnjak.

I dalje postoje ekstremna tempraturna kolebanja (oko 23°C), do dubine od 5 cm podloge Pesak slabo provodi toplotu Specifična mikrokilma –kseromorfna građa. Pojava mahovina – otpornije na nedostatak organske materije, stvaraju zatvoren pokrivač, Kompetitivno istiskivanje tipičnih peščarskih vrste (obligatne psamofite) Dalja sukcesija vegetacije ka stepskom tipu vegetacije – Stipa joannis Stipa joannis u kombinaciji sa mahovinama definitivno istiskuje psamofite

B stepski tip Asoc. Koelerieto-Festucetum Wagnerii Festuca sulcata var. Wagneri Koeleria gracilis

Definitivno vezivanje peska, blaži mikroklimatski uslovi, povoljniji vodni režim podloge, formiran humus Veća floristička raznovrsnost Kosidba i ispaša daju značajen doprinos Između pošumljenih lokaliteta, slabo izložene vetru hemikriptofite

B stepski tip Asoc. Chrysopogonetum pannonicum Chrysopogon gryllus Adonis vernalis Rindera umbellata Paeonia tenuifolia Asperula glauca

Pretežno na severo-zapadu peščare Na najpolodnijem tlu, velika zastupljenost fam. Fabaceae Veliki ekonomski značaj za ispašu Velika pokrovnost Ova zajednica je ugrožena kompetitivnim širenjem vrste Robinia pseudacacia i Crategus sp. i pašarenjem. Veliki broj ugroženih vrsta. Seča šuma da bi se obezbedilo stanište za širenje ove zajednice a samim tim i opstanak ugroženih taksona (Zavod za zaštitu prirode Republike Srbije)

B stepski tip Asoc. Festucetum-Potentilletum arenariae Festuca valesiaca var. pseudovina

- pod stalnim uticajem ispaše (opadanje vitalnosti pojedinih vrsta usled stalnog vegetativnog razmnožavanja),opada uticaj vrste Chrysopogon gryllus stalna degradacija usled pašarenja Subasocijacije su zapravo različiti stepeni degradacije Potentilla arenaria i Adonis vernalis

C močvarni tip Asoc. Salicetum rosmarinifoliae Salix repens ssp. rosmarinifolia Calamagrostis epigeios Inula salicina Holoschoenus vulgaris Molinia coerulea Equisetum palustre

Higrofilne zajednice –fragmentarno razvijene U jugoistočnom delu D.P. Blizina podzemnih voda -1,5-1m, između dina. Opadanje podzemne vode i isušivanje Danas su močvarni elementi vegetacije ispresecani sa livadski-stepskim pa čak i peščarskim elementima vegetacije.

C močvarni tip Asoc. Molinietum coeruleae Molinia coerulea Gentiana pneumonanthe Sanguisorba officinalis Serrulata tinctoria Serrulata tinctoria Gentiana pneumonanthe Molinia coerulea

Sa stepskim elementima Zajednica u povlačenju Zamfir bara i Popova bara –naziv se zadržao iz perioda kada je postojala voda na ovim lokalitetima

D šumski tip Asoc. Querceto-Tilietum tomentosae Tilia tomentosa Quercus pubescens Prunus mahaleb Quercus robur Acer campestre Fraxinus ornus

Duž cele D.P. sastojine bagrema (Robinia pseudacacia) U rejonu Grebenca i Dubovca sastojine Pinus nigra i P. silvestris Ostale sađene vrste: Populus canadensis, Fraxinus americana, Juniperus virginiana. Asoc. Querceto-Tilietum tomentosae –fragmenti autohtonih šuma (šuma hrasta lužnjaka, medunca sa lipom). Specifična podloga – udaljene podzemne vode, propustljivost peska, kondenzacija vode na površini u toku noći. Prelazni tip između termofilnih i mezofilnih šuma. Fitogeografski položaj: Srednje-evropska provicija Pontijski, mediteranski, submediteranski, srednjeevropski florni elementi, evroazijski, kosmopoiti. Značajno prisustvo endema.

Paeonia officinalis subsp Paeonia officinalis subsp. banatica (banatski božur) - samo sa dva poznata staništa na lokalitetu Flamunda

Rindera umbellata (šerpet) – danubijski element kome su na terenima Deliblatske peščare jedina staništa u Vojvodini.

Paeonia tenuifolia (stepski božur) – predstavlja odliku i ukras Deliblatsk peščare , sa jednom formom, koja ima nešto šire režnjeve i koja se javlja samo na retkim staništima

Adonis vernalis (gorocvet) - pontsko-centralnoazijska vrsta, takođe ukras i obeležje pejzaža Deliblatske peščare. Znatno je proređen masovnom eksploatacijom kao važne lekovite biljke za farmaceutsku industriju u toku i neposredno posle II Svetskog rata.

Prunus tenella (bedemić) – pontsko-centralnoazijska vrsta, sa malobrojnim staništima na Deliblatskoj peščari, kao i u celoj Vojvodini. Ovaj žbunić lepih cvetova potencijalno je ugrožen od izletnika, a ranije je korišten kao medicinska i aromatična vrsta.

Fritillaria orientalis (kockavica) – vrlo retka vrsta u flori Deliblatske peščare. Zbog veoma lepih cvetova ugrožena je od cve brojnijih izletnika, naročito oko Devojačkog bunara, a preti joj opasnost i od kolekcionara. U flori Vojvodine nije zabeležena na drugim staništima izvan područja Deliblatske peščare.

Pulsatilla vulgaris (velika sasa) – izuzetno lepa i zbog toga veom ugrožena biljka u vreme cvetanja.

Iris pumila (niska perunika) i Iris variegata (šarena perunika) – biljke veoma dekorativnog izgleda u vreme cvetanja, kada daju osnovni ton aspektu predela u rano proleće, odnosno u rano leto.

Stipa joannis (kovilje) – značajno je obeležje stepskih staništa Deliblatske peščare.

Anacamptis pyramidalis, Spiranthes aestivalis, Orchis morio, Orchis simia, Ophrys sphegoides, Cephalanthera rubra, Neottia nidus avis – brojne vrste iz familije Orchidaceae.

Artemisia pancicii (Pančićev pelen) – dosta retka vrsta, u Vojvodini vezana samo za terene Deliblatske peščare, od velikog naučnog značaja.

Sedum sartorianum (žednjak) – submezijsko-subpanonska vrsta.

Vinca herbacea (zimzelen polegli) – pontsko-panonska vrsta.

Colchicum arenarium (peščarski mrazovac) – retka vrsta Deliblatske peščare, panonski element.

Crocus variegatus (prugasti šafran) – pontski element i dr.

Zaštićene vrste

Slano Kopovo

Specijalni rezervat prirode "Slano kopovo" Vrsta: Specijalni rezervat prirode (Uredba o zaštiti Specijalnog rezervata prirode "Slano kopovo", Službeni glasnik RS, 74/01) Kategorija: I kategorija, Prirodno dobro od izuzetnog značaja Klasifikacija IUCN: IV kategorija, Staništa i druga upravljana područja (Habitat and Species Management Area) Položaj: Opština Novi Bečej Površina: 976 ha UpravljaĿ: Lovačko društvo Novi Bečej, e-mail: milan.knezev@novibecej.org.yu, kontakt osoba: Milan Knežev 

Medjunarodni status: 1989. g. – IBA područje na oko 600-700 ha; 2000.g. - IBA područje na oko 2600 ha (uključuje i okolne delove obradivog/poljoprivrednog zemljišta) Ramsarsko područje Zaštita: Trostepeni režim zaštite Zona I stepena zaštite - 217 ha (22,2 %) Zona II stepena zaštite - 220 ha (22,6 %) Zona III stepena zaštite - 539 ha (55,2 %) Korišćenje: Lovstvo i lovni turizam

Osnovne vrednosti: Jedna od poslednjih očuvanih bara na slatinama (solonjec i solončak) Vojvodine Prostor osobene biološke raznovrsnosti - jedinstveni panonski ekosistemi tipični za slane, muljevite bare i njihove povremeno isušene delove Jedno od najvažnijih i najosobenijih staništa ptica u Srbiji jer je mesto gnežđenja vrsta atipičnih za Panonsku niziju Jedinstvena selidbena stanica migratornih vrsta ptica i stanište ptica koje uživaju status prirodnih retkosti (sivi ždral, sabljarka, morski žalar, crvenooki prudnik, vivak i dr.); registrovano je 203 vrsta ptica, od kojih trećina pripada gnezdaricama Najvažniji lokalitet selidbenog okupljanja sivog ždrala na jugu Panonske nizije i Balkanskom poluostrvu (5.000-10.000 jedinki u toku seoba) Specifična raritetna slatinasta vegetacija (jurčica, panonska jurčica – panonski endem, caklenjača – prirodna retkost, zajednica caklenjače i jurčice –Jedini lokalitet u Vojvodini i Srbiji na kome raste caklenjača, vrsta uobičajena na maritimnim slatinama mediterana

VI BILJKE SA SLANIH ZEMLJIŠTA – HALOFITE SOLONČAK → neutralna reakcija (NaCl, Na2SO4), bogat rastvorljivim solima. SOLONJEC → ultra-bazna reakcija (NaHCO3, Na2CO3, NaOH), siromašan rastvorljivim solima. SOLOĐ → kisela reakcija (H+, Al3+), ispran od rastvorljivih soli i bez Na u adsorbovanom kompleksu. Stepe i pustinje (topla i suva zemljišta) - pogodna za formiranje slatina; uslovi fiziološke suše; toksičan efekat; narušavanje jonske ravnoteže.

Adaptacije: sukulentnost, izlučivanje i eliminacija viška soli, redistribucija u toku transporta u biljci. PRAVE HALOFITE -EUHALOFITE - na jako zaslanjenim zemljištima, halomorfna sukulentna građa. HALOKSEROFITE -na suvim i slanim zemljištima. HALOMEZOFITE -na vlažnim i slanim zemljištima.

Slatina

Slatina

Fatamorgana