Nastavna jedinica: 1.8. Pohranjivanje multimedijskih sadržaja, obrada zvuka Nastavna cjelina: 1. Osnove IKT-a Kataloška tema: 1.8. Pohranjivanje multimedijskih sadržaja, obrada zvuka Moj portal 8

Kako računalo pohranjuje sliku? Najjednostavnija slika je slika sačinjena od crnih i bijelih točkica ili piksela. Za zapis svakog piksela rabimo samo jedan bit. Crnu točkicu možemo označiti s 1, a bijelu s 0. Zapis slike sastoji se u spremanju točkica slike u binarnom obliku. Za zapis svakog piksela slike koja sadrži do 256 boja potrebno je 8 bitova ili jedan bajt stoga što jednim bajtom možemo prikazati 256 različitih stanja. Ako želimo opisati sliku s više boja,trebat će nam više bitova za zapis svakog piksela. Danas koristimo 24 i 32 bitni zapis koji omogućuju razlikovanje više od 4 milijarde boja. Naše oko ne može razlikovati sve te nijanse. Ako spremamo sliku točkicu po točkicu, dobit ćemo sliku spremljenu kao mapu bitova – bitmapu. Njena oznaka je BMP. Ovakav način spremanja daje kvalitetnu sliku koja zauzima velik memorijski prostor.

Formati slika BMP (Bitmap) – Osnovni je način zapisa slika u Windows operacijskom sustavu. Slike zapisane ovim načinom imaju najveće datoteke (kapacitet). Može imati 16 milijuna boja (24 bit). JPEG (Joint Photographic Experts Group) – Danas je najpopularniji format za zapis slikovnih datoteka i njihovu razmjenu preko Interneta. Može imati 16 milijuna boja (24 bit). Za zapis slike, za razliku od BMP formata, koristi obrazac kojim smanjuje veličinu datoteke te se slika zapisuje sa smanjenom količinom podataka iz čega proizlazi smanjena kvaliteta. Za ovakav način zapisa kaže se da sažima sadržaj (komprimira). GIF (Graphic Interchange Format) - jedan od češćih zapisa za slike za web stranice, može imati 256 boja (8 bit). Slike zapisane ovim načinom imaju najmanje datoteke (kapacitet). TIFF (Tagged Image File Format) - standard za sve vrste nesažetih (nekomprimiranih) slika. Može imati 16 milijuna boja (24 bit). Svoju primjenu nalazi u profesionalnim grafičkim studijima.

Obrada zvuka U fizici učimo da zvuk nastaje titranjem nekog sredstva. Valovi koji tada nastaju prenose se od tog izvora zvuka do našeg uha ili nekog drugog uređaja za obradu zvuka. To je analogni oblik vala. Za obradu na računalu moramo ga pretvoriti u digitalni oblik u nizove jedinica i nula. To radimo tako da u pravilnim vremenskim razmacima izdvojimo djeliće zvučnog analognog vala koje onda možemo pretvoriti u binarni oblik (1,0). Ovaj postupak se naziva uzorkovanje.

Pretvorba zvuka iz analognog u digitalni oblik Mikrofon pretvara analogni zvuk u električni signal. U analogno digitalnom pretvorniku zvučne kartice analogni signal se pretvara u digitalni oblik. Zvuk se u binarnom zapisu pohranjuje u spremnik računala. Reprodukcija zvuka je suprotan proces pretvaranja digitalnog oblika u analogni električni val koji se u zvučnicima pretvara u akustički val.

Što određuje kvalitetu pretvorenog zvuka?  Za kvalitetu digitalnog snimanja zvuka bitni su : Brzina uzorkovanja – broj uzoraka u jedinici vremena (Sampling Frequency). Audio CD koristi brzinu uzorkovanja od 44 KHz. Broj bitova (Bitrate) je broj bitova kojim se opisuje svaki uzorak. Za audio CD najčešće se koristi 96 bita za srednju kvalitetu zvuka.

Pojmovi Spremnički prostor za pohranjivanje slika, filmova i zvuka – multimedijske datoteke zauzimaju znatno više prostora od tekstualnih dokumenata. Multimedijske datoteke se sažimanjem mogu smanjiti. Analogno – digitalna i digitalno – analogna pretvorba – računalo obrađuje digitalni signal. Priroda zvuka je analogna. Kako bi računalo moglo obrađivati zvuk mora ga pretvoriti u digitalni oblik. Za reprodukciju zvuka računalo pretvara zvuk iz digitalnog u analogni signal.