Arpadovići i Anžujovci kao kraljevi Hrvatske

Hrvatska u zajednici s ugarskom krunom Posljednji Trpimirović je Stepan II koji nasljeđuje kralja Zvonimira. Tada vlast preuzimaju banovi,župani i drugi velikaši,centralna vlast počinje slabiti. Počeli su se javljati pretendenti za vlast zato što Stjepan II nije imao nasljednika.Prvi među njima je bio ugarski kralj Ladislav. 1091 Ladislav provaljuje u Hrvatsku i u Slavoniji za vladara postavlja sinovca Alma (Almoša). 1093 kraljem Hrvatske proglašen Petar Svačić koji je bio ban. 1094 Ladislav u Slavoniji osniva Zagrebačku biskupiju. 1097 Ladislalov nasljednik Koloman napada Hrvatsku.Bitka bila na planini Gvozdu,Hrvati poraženi, a kralj Petar poginuo. 1102 Hrvatska gubi samostalnost. PACTA CONVENTA Kralj Petar bio posljednji vladar Hrvatske po krvi,tako Koloman dobio priliku da sjedini Hrvatsku s Ugraskim kraljevstvom.

Koloman se nazvao kraljem Hrvatske i Dalmacije,u vladanju se oslonio na nasljeđe Trpimirovića. U Hrvatsko-Ugarskoj državi je uspostavljen mir i organizirana uspješna odbrana od neprijatelja,to je omogućavalo jačanje ekonomije posebno trgovine. U državi živi više naroda, postojali su jaki elementi koji su djelovali snažno integrativno tj.:katolička vjera,latinski jezik i zajednička odbrana. Država je bila podjeijeljena kraljevske županije kojima upravljaju župani.

1105 uočavajući važnost Koloman bez borbe zauzima Zadara,Trogir,Split a posle otoke Krk i Cres. U želji da Dalmatinske gradove pridobije za sebe i H-U. državu Koloman : 1.daje pravo gradovima da slobodno biraju gradskog kneza i biskupa. 2.daje pravo građanima da se slobodno sele. 3.došljacima gradske vlasti odobravale doseljavanje i useljenja. Vladanje Kolomanovih nasljednika je oslabilo vlast no stanje se popravilo dolaskom Bele II Slijepog (1131-1141).Priključio Bosnu državi.

Od Bele III (1172-1196) uvodi se čast Hrvatskog hercega (vojvode),herceg obnaša vlas u Hrvatskoj a kralj u Ugarskoj. U prvo vrijeme Hrvatsko-Ugarski kraljevi su se krunili dvaput: 1.kao kraljevi Hrvatske 2.kao kraljevi Ugarske U XIII st. Za vladavinu Andrije II (1205-1235)Hrvatska podjeljena na 2 banovine

Za vladanje Andrije II (1205-1235),plemstvo diže bunu protiv kralja i velikaša,tražeći poštovanje zakona i svojih prava.Plemstvo bunom prisiljava kralja Andriju da sazove državni sabor na kojem je 1222 izdao ZLATNU BULU. Zlatana bula je: *ograničila samovolju velikaša i kralja *oslobodila niže plemstvo plaćanja poreza,ukonočanja i ostalih obveza *nižem plemstvu je bio osiguran posjed *velikašima,svećenstvu i plemstvu dopustila da se mogu oduprijeti kralju u slučaju kršenja odredaba.

Bela IV (1235-1270) nasljeđuje Andriju II. U vrijeme njegove vladavine provaljuju Mongoli koji su 1241 porazili Belinu vojsku. Bela IV bježi,a vraća se nakon što je smrt kana Ogotaja(1186-1241) Džingis-kanova sina. Potom Bela IV potiče gradnju gradova kojima djeli povlastice.Povlasticama tj. poveljama gradovi su dobili pravo samouprave i u svemu samostalno upravljati gradom. U XIII. st. ističu se:Varaždin,Vukovar,Križevci,Petrinja i dr.,a nakon provale Mongola nastaju i Medvedgrad,Kalnik,Okić,Lipovac.... Nakon smrti Bele IV izbija sukob između velikaša i Dalmatinskih gradova. Za prijestolje se bori Andrija Mlečanin,koji je okrunjen u Biogradu za Hrvatsko-Ugarskog kralja,ali sestra kralja Ladislava Kumanca kraljica Marija je isticala da prijestolje pripada njenom sinu Karlu Martelu.

Nove dinastijske borbe.Vladavina Anžuvinaca Pogodan polozaj utvrda i gradova koje je posjedovao velikaski rod Bribiraca utjecao je jacanju njihove moci u hrvatskoj. Ostrovica,Skrandin i Bribir bile su vazne utvrde juzno od Gvozda,kojima su vladali Bribirci od XI.st. Obnasli su cast bribirskih zupana,a u XII st. postali su nasljedni knezovi. Pavao je podcinio dalmatinske gradove:Nin,Trogir,Split,Sibenik i Omis. Jačanje počinje od Bele III. i Andrije II u doba posljednjih Arpadovica Svojom su moci Bribirci zasjenili sve ugledne hrvatske velikase. U borbi za hrvatsko-ugarsko prijestolje oba pretendenta(Karlo I. Robert i Andrija Mlecanin)traze naklonost Subica. Andrija III.,(1290-1301)podijelio je 1293. Pavlu Subicu dozivotnu bansku cast. Potpisuje se kao ,,Ban Hrvatske,Dalmacije i gospodar Bosne,,!

ban Mladen I. Bribirski,koji je i hrvatski ban,izdao privilegij splitskim trgovcima,u kojim im garantuje da mogu slobodno trgovati i po cijeloj Bosni. Moć Pavla Šubica bila je veća od kraljeve,vodio je uspješne ratove protiv Venecije i onemogućio veći utjecaj Republike sv. Marka na jJdranskom moru.Mlečanima je oduzeo Zadar,a oni su za kneza izabrali njegova sina Mladena II. Pavao Šubic je umro 1312.u jeku rata s Venecijom.

Dolazak Anzuvinaca na ugarsko-hrvatsko prijestolje U dinastičkim borbama hrvatski velikaši nisu jedinstveni. Za Andriju Mlečanina su Kacici i Babonici,a za kralja Karla Robert,Šubici i zagrebački biskup. Pavao Šubic je 1301. u Hrvatsku dovode Karla Roberta,pripadnika dinastije Anžu koja je vladala Napuljskim Kraljevstvom,čiji je izbor podupirao i papa. Karlo Robert(1301-1342)tada je imao samo jedanest godina. Venecija je bila protiv izbora kralja. Karlo Robert najprije je dugo vodio borbu sa svojim suparnicima u Ugarskoj,izbjegavajući sukob s najmoćnijim rodovima hrvatskih velikaša Šubićima i Babonicima. Želio je obuzdati moć vlasele i uvesti centraliziranu državnu upravu. Živjelo se vrlo raskošno i rastrošno na dvoru Karla Roberta.

Kada je Karlo I Robert počeo samostalno vladati,odlučio je uvesti apsolutisticku vlast. Ostvarenje njegovih zamisli bilo je otežano jer za njihovu provedbu u početku nije imao materijalne osnove. Kao prvo trebala mu je dobro organizirana i odana vojska,a nju su činili njegovi protivnici. Nije imao potrebnu posjede iz kojih bi crpio materijalnu dobit,pa je bio prisiljen stvarati nove izvore materijalnih sredstava. Našao ih je u uspostavi kraljevskih prava iz kojih ce crpiti najveci dio drzavnih prihoda. Bili su to porezi koji su placali trgovci i obrtnici. Karlo I Robert uvodi novi novčani sistem kojim želi unaprijediti trgovinu s ostalim zemljama.Kada je Karlo Robert obuzdao velikaše u Ugarskoj,dosli su na red i hrvatski velikaši.

Pavla Šubica nasljedijedio je sin Mladen II koji ne uspjeva sačuvati ugled i moć roda Šubića, sto ih je stvorio njegov otac. Borbom hrvatskih plemića protiv Mladena II koristio se Karlo Robert,koji njegovim protivnicima salje slavonskog bana Ivana Babonica. U borbi 1322 pobijedili su njegovi protivnici knez Nelipac Cetinski,župan Kurjaković,župan Mihovilovic.knezovi Hrvatinići a gradovi Split,Šibenik i Trogir predali su mletačkoj vlasti. Slomivši moć velikaškog roda Šubića,otporu Karlu I Robrtu južno od Gvozda pruža još Ivan Nelipić,protiv kojeg je velićina hrvatskih velikaša. Godine 1345 dolazi do nagodbe s kraljem. Uvodeći centralizaciju drzavne vlasti,Ludovik I ne ukida odredbe Zlatne bule. Izjednačivši svo plemstvo u pravima, uz obvezu služenja u vojsci,novim porezima, kralj nastoji osigurati materijalni položaj vitezova svoje udarne vojne snage.

Ludovik vodi rat s Venecijom. U prvom(1345-1346)Nije mogao pomoći Zadru da se ustankom oslobodi Mlečana. Drugi(1356-1358)na kraljevoj su strani Split,Trogir,Šibenik i Nin. U ratu Ludovik osvaja Zadar,a u Italiji ratuje protiv Venecije koja mora potpisati teške uvjete mira,, u Zadru .1358. Od 1378-1381 Ludovik I i treći put ratuje s Venecijom. Rat izbija zato što se Venecija nije pridržavala odredaba Zadarskog mira. Venecija se mirom u Torinu 1381. obvezuje poštovati odluke Zadarskog Mira i plaćati godisnji danak od 7000 dukata, Kralj Ludovik I. Anžunovac bio je moćan vladar Nakon smrti ujaka Kazimira III(1370)nasljedio je poljsku krunu.

Društveno-politička previranja u Hrvatskoj Razdoblje napretka hrvatsko-ugarske države prestaje smrću kralja Ludovica I.(1382.).Nakon njegove smrti počinje razdoblje dugotrajne društvene i političke krize.Ovo razdoblje je obilježeno borbom za prijestolje i sukobima velikaša za posjede i moć. Nakon Ludovikove smrti hrvatsko-ugarskom kraljicom postaje njegova kći Marija,imala je samo 12 g pa je vlast preuzela njezina majka Elizabeta-kći bosanskoga kralja Stjepana II.Kotromanića. Najmoćnija osoba u državi tada je Nikola Gorjanski. Velikaši su pružali otpor prema Elizabetinom odnosu prema plemstvu i njenom načinu vladanja.Vođe otpora su bili braća Horvat.Uz braću pristaju Ivan Paližna i Stjepan Lacković,te bosanski kralj Stjepan Tvrtko I i Hrvoje Vukčić Hrvatinić.

Oženivši se Marijom,Sigismund je sebi osigurao prijestolje. Borba hrvatskih velikaša protiv Elizabetine vladavine počinje 1383. i traje do 1408.Bio je to prvi feudalni rat unutar hrvatsko-ugarskih granica. Sukobi nakratko prestaju 1385.kada se kraljica miri sa velikašima,ali ne zadugo jer Sigismund(Žigmund)-sin njemačkoga kralja Ljudevita Orleanskog i Marijin zaručnik sprečava velikaše da za kralja izaberu Ljudevita Orleanskog –brata francuskog kralja. Oženivši se Marijom,Sigismund je sebi osigurao prijestolje. Sigismund

pitanja: Tko se suprostavio Kolomanovoj vojsci u Hrvatskoj? Što je dogovoreno između Kolomana i hrvatskog plemstva? Šta je to Zlatna bula iz 1222.godine? Kako su se uzdigli velikaški rodovi? Pod kojim su banom Šubići Bribirski bili najmoćniji? Gdje se nalaze posjedi Krčkih knezova? Kako je došlo do pada Mladena II? Kojom reformom je Ludovik pokušao pomoći nižem plemstvu? Što je Zadarski mir donio Hrvatskoj?