“Zar sam ja čuvar brata svoga?” Kajin i Abel (Post 4,1-16)
Početak zločina (kriminala) Abel je hebrejska riječ, a znači dašak vjetra, dah, ništavilo. On je slika pastira, nomada, Izraelaca, onih koji štuju pravoga Boga Jahvu i prinose mu prvinu svojih stada. Kajin je hebrejska riječ, znači kovač (brončano doba!!!). On je slika ratara, obrtnika, naroda koji okružuju Židove. Ratari su štovali Mjesec, prinosili čak i ljudske žrtve. Između ratara i nomada trajno su se vodili sukobi. To je kratko i mudro prikazano u Sv. Pismu opisom prvog ubojstva. Na Kajinovu žrtvu Bog ne gleda s naklonošću pa Kajin iz zavisti ubija brata. Bog opominje u savjesti: “… grijeh ti je kao zvijer na pragu što na tebe vreba; još mu se možeš oduprijeti.” Znak na Kajinu nije sramotni biljeg već zaštitni znak “da ga tko našavši ne ubije “ (upozorenje pravednicima da nemaju pravo na osvetu jer je Bog gospodar života).
Kajinovo potomstvo (4,17-24) Sveti pisci sažimaju mnogo tisuća godina razvitka čovječanstva, projurili su kroz kameno doba i evo ih već u vremenu velikih civilizacija u Mezopotamiji! To je doba velikih gradova, visokih hramova, kovanja oružja i nakita, gradnje brodova… Plemena se miješaju, nastaju novi narodi, a miješanjem stočara (Jabal) i ratara nastaju žitelji gradova, tvorci obrta (Tubal-Kajin) i umjetnosti (Jubal). Slika bratoubojstva poprima opće značenje: čovjekovu pobunu protiv Boga (Prvi grijeh - Post 3,1-24), slijedi borba čovjeka protiv čovjeka (Post 4,1-16). Tome se suprotstavlja dvostruka zapovijed ljubavi: “Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom i svim umom svojim. Ljubi svoga bližnjaga kao sebe samoga (Mt 22,37-40).