POVIJESNI PREGLED HRVATSKOGA JEZIKA

HRVATSKA PISMA Hrvatska pismenost tekla je na trima pismima: latinici glagoljici ćirilici (hrvatska ćirilica – bosančica)

ĆIRILICA LATINICA GLAGOLJICA BAŠĆANSKA PLOČA - 1100. prvo hrvatsko pismo sastavio ju je Konstantin Ćiril u 9. st. za crkvene potrebe dva tipa: okrugla i uglata (u Hrvatskoj) glagoljica glagoljska abeceda zove se azbuka prema nazivima prvih dvaju slova – az, buki. hrvatska ćirilica – bosančica BAŠĆANSKA PLOČA - 1100. VINODOLSKI ZAKONIK - 1288. ŠIBENSKA MOLITVA ili POHVALA GOSPI - oko 1347. POVALJSKA LISTINA - 1250.

BAŠĆANSKA PLOČA GODINA: 1100. PISMO: glagoljica JEZIK: starohrvatski PRONAĐENA: zaseok Jurandvor kraj Baške na otoku Krku u crkvici sv. Lucije

BAŠČANSKA PLOČA JEZIČNI DOKUMENT - prvi hrvatski cjeloviti tekst POVIJESNI DOKUMENT – spominje se ime kralja Zvonimira PRAVNI DOKUMENT – darovnica SADRŽAJ: kralj Zvonimir daruje zemljište crkvici sv. Lucije i navode se svjedoci toga darivanja.

BAŠĆANSKA PLOČA IZGLED 13 redaka 100 riječi izgrađena od kamena vapnenca ukrašena ornamentikom

BAŠĆANSKA PLOČA

BAŠĆANSKA PLOČA Ja, u ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Ja opat Držiha pisah ovo o ledini koju dade Zvonimir, kralj hrvatski, u  svoj dane, svetoj Luciji. I svjedoče mi  Desimir, župan u Krbavi, Martin u Lici, Pribineg zastupnik u Vinodolu i Jakov na otoku. Tko to poreče, neka je proklet od Boga i 12 apostola i 4 evanđelista i svete Lucije. Amen. Da tko ovdje živi,  moli za njih Boga. Ja opat Dobrovit sagradih ovu crkvu sa svojih devetero braće u dane knez Kosmata koji je vladao cijelom Krajinom. I bijaše u te dane samostan sv. Mikule u Otočcu sa crkvom sv. Lucije u jedinstvu. TEKST

VINODOLSKI ZAKONIK najstariji glagoljski, rukom pisani, zakonski spomenik 1288. godina starohrvatski jezik, glagoljica

VINODOLSKI ZAKONIK

POVALJSKA LISTINA najstariji rukopisni spomenik pisan hrvatskom ćirilicom ili bosančicom 1250. godina

ŠIBENSKA MOLITVA ili POHVALA GOSPI oko 1347. tekst pisan latinicom i hrvatskim jezikom

ŠIBENSKA MOLITVA

PRVOTISAK - INKUNABULE knjige tiskane tijekom 15. stoljeća (do 16. stoljeća) prva hrvatska tiskana knjiga MISAL PO ZAKONU RIMSKOG DVORA – 1483.

PRVI HRVATSKI RJEČNIK – 1595. Faust Vrančić Rječnik pet najuglednijih europskih jezika - prvi hrvatski samostalni tiskani rječnik latinski, talijanski, njemački, dalmatinski i ugarski

Zato ga nazivamo ocem hrvatske književnosti. Najistaknutije mjesto u hrvatskoj književnosti 16. st. pripada Splićaninu Marku Maruliću. Među njegovim djelima ističe se spjev JUDITA  iz 1501. godine, napisan hrvatskim jezikom. Zato ga nazivamo ocem hrvatske književnosti. ostali književnici – 16. st. - Marin Držić, Petar Hektorović, Petar Zoranić (prvi hrvatski roman Planine)

PRVA HRVATSKA GRAMATIKA – 1604. Bartol Kašić Dvije knjige osnova ilirskoga jezika - prva cjelovita gramatika hrvatskoga jezika pisana latinskim jezikom

OZALJSKI KNJIŽEVNOJEZIČNI KRUG PREDSTAVNICI - Petar Zrinski, Katarina Zrinska, Fran Krsto Frankopan i Pavao Ritter Vitezović

ILIRSKI POKRET HRVATSKI PREPOROD hrvatski književnici i znanstvenici nastoje odrediti književni jezik koji će biti zajednički svim Hrvatima – uvjeti za taj jezik stvoreni su u četvrtom desetljeću 19. stoljeća ŠTOKAVŠTINA se odabire za osnovicu zajedničkog jezika zbog bogate štokavske književne baštine

1830. Ljudevit Gaj KRATKA OSNOVA HORVATSKO-SLAVENSKOGA PRAVOPISANJA NAJAVA REFORME PRAVOPISA Ljudevit Gaj KRATKA OSNOVA HORVATSKO-SLAVENSKOGA PRAVOPISANJA - nudi rješenje slovopisnih problema hrvatskoga jezika

1835. Ljudevit Gaj pokreće NOVINE HORVATSKE, SLAVONSKE I DALMATINSKE i književni prilog DANICA HORVATSKA, SLAVONSKA I DALMATINSKA - kajkavsko narječje i stari pravopis

1836. mijenja se naziv u NOVINE ILIRSKE i književni prilog DANICA ILIRSKA - štokavsko narječje i novi pravopis

1847. Hrvatski sabor proglasio je hrvatski jezik službenim jezikom.

KNJIŽEVNICI (ILIRCI) Dimitrije Demeter Ivan Mažuranić Ivan Kukuljević Janko Drašković Antun Mihanović

- nakon II. svjetskog rata jačaju pritisci s težnjom da se hrvatski jezik što više posrbljuje vrhunac takva nastojanja bio je 1954. NOVOSADSKI DOGOVOR na kojem je zaključeno da je "narodni jezik Srba, Hrvata i Crnogoraca jedan jezik", da se u nazivu jezika u službenoj upotrebi moraju isticati oba njegova dijela (hrvatski i srpski) te da treba izgraditi zajednički pravopis

1967. DEKLARACIJA O NAZIVU I POLOŽAJU HRVATSKOGA JEZIKA

zahtijeva se poštivanje ustavnoga propisa o jednakosti i ravnopravnosti četiriju književnih jezika: slovenskoga, hrvatskoga, srpskoga i makedonskoga zahtijeva se dosljedna primjena hrvatskoga književnog jezika u školama, novinarstvu, javnom i političkom životu, na radiju i televiziji kad se god radi o hrvatskom stanovništvu Deklaracija je politički osuđena, ali je odbačen NOVOSADSKI DOGOVOR i zajednički pravopis

zaključeno je da hrvatskom jeziku odgovara jednoznačni naziv – HRVATSKI, bez obzira na sličnost sa srpskim jezikom 1971. zabranjen pravopis Babić-Finka-Moguš 1972. tiskan u Londonu pa mu otuda naziv Londonac