OD AMANUENSISA DO INFORMACIJSKOG STRUČNJAKA

Презентација на тему: "OD AMANUENSISA DO INFORMACIJSKOG STRUČNJAKA"— Транскрипт презентације:

1 OD AMANUENSISA DO INFORMACIJSKOG STRUČNJAKA
PERCEPCIJA RAZVOJA PROFESIJE KROZ RAZVOJ NAZIVLJA ZANIMANJA

2 KNJIŽNIČARSTVO JE PROFESIJA
Ispunjava osnovna obilježja profesije, a to je između ostalog i poseban jezik profesije – knjižničarsko nazivlje Knjižničarska zajednica je »diskursna zajednica« koja u svojoj komunikaciji koristi žanrove kao što su primjerice stručni, znanstveni i istraživački članci, zajednički standardi te obrazovne stručne izjave o etici i cenzuri. Žanrovi koje u svom radu koristi knjižničarska zajednica čini tzv. »knjižnični registar« koji uključuje posebne uvjete i vrstu žargona.

3 RAZVOJ NAZIVLJA KROZ ZAKONSKE AKTE
Zakonski akti utječu na razvoj specifičnog nazivlja profesije ali i aktivnosti knjižničara kao povratna sprega mogu i moraju utjecati na zakone kojima se regulira knjižničarska profesija Potrebno pratiti taj razvoj i aktivnosti samih knjižničara na tom planu

4 POČECI – AUSTROUGARSKA MONARHIJA
Ustroj i razvoj knjižnica bio je u potpunosti reguliran državnim propisima. Državne su knjižnice bile pod jurisdikcijom države i u sustavu državnog upravljanja i financiranja. Od tih je propisa najznačajnija bila druga „Instrukcija“ iz godine, koja je bila jedna od osnova i za organizaciju Sveučilišne knjižnice u Zagrebu. Prepoznaje se i navodi osoblje knjižnice: od ravnatelja do „amanuensisa” (pomoćnika). Tijekom vremena taj naziv se počinje pridodavati i akademski obrazovanim djelatnicima knjižnice protiv čega oni prosvjeduju.

5 KRALJEVINA JUGOSLAVIJA
Nazadak u odnosu na uređenje profesije u Austro-Ugarskoj Monarhiji Nema nikakve zakonske regulative kojom bi se odredio status knjižnica Knjižničari Sveučilišne knjižnice, pišu godine „Pretstavku Ministarstvu bogoštovlja i nastave prigodom projekta novog univerzitetskog zakona“, koju je uredila Elza Kučera. Nakon ove predstavke uslijedile su nove i to u razdoblju

6 REZULTAT Relativno dobar „Nacrt Zakona o javnim bibliotekama“ donesen godine U njemu se precizno nabraja potrebno osoblje knjižnice: upravnik, pomoćnik upravnika, bibliotekari, bibliotekarski pripravnici, sekretari, manipulanti, daktilografi, stručni majstori i služitelji. Prema veličini knjižnice određuje se i broj stručnog osoblja. Nadalje se određuje stručna sprema i godine staža potrebne za obavljanje pojedinih poslova, a svaki djelatnik bez obzira na složenost posla koji će obavljati treba proći bar osnovnu edukaciju o knjižničarskim poslovima i položiti državni ispit.

7 NEZAVISNA DRŽAVA HRVATSKA
U razdoblju NDH knjižničari ne prestaju sa aktivnošću na zakonskom uređenju svog položaja, te putem Hrvatskog bibliotekarskog društva predlažu nacrt zakona pod nazivom „Nacrt uredbe o Hrvatskoj narodnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu“. Po prvi puta se upotrebljava hrvatski naziv „knjižničar“ umjesto dostadašnjeg „bibliotekar” Predlaže se zapošljavanje slijedećeg stručnog osoblja: knjižničari i pomoćni knjižničari. Knjižničari u Hrvatskoj narodnoj i sveučilišnoj knjižnici smatrali bi se znanstvenim osobljem i prema predloženom nacrtu morali bi imati minimalno fakultetsko obrazovanje i položen stručni knjižničarski ispit. Pomoćni knjižničari morali bi imati kao minimum završenu srednju školu i isto tako položen stručni ispit u opsegu koji zahtjeva njihov posao.

8 JUGOSLAVIJA Vraća se naziv bibliotekar (u današnjem značenju „dipl. knjižničar”) Njihov je ukupni status trebao biti reguliran „Zakonom o državnim službenicima“ iz godine. On je sadržavao odredbe općenite naravi za sve službenike. U skladu s tom odlukom, za knjižničarstvo je u kolovozu godine donesena „Osnovna uredba o bibliotekarsko-arhivističkoj struci.“ Ta je uredba razjasnila: pojam struke, propise o pripravničkom stažu, otkazne rokove, honorarne službenike, te zvanja. Predviđena su bila zvanja: mlađi bibliotekar, bibliotekar i viši bibliotekar. No, već slijedeće godine se u pogledu vrsta zvanja kao stručne osobe navode i bibliotekarski tehničar i bibliotekarski rukovalac. Međutim, prema tom propisu za postizanje određenog zvanja nije bila nužna odgovarajuća stručna sprema, primjerice završen fakultet za zvanje bibliotekar. Na taj se način i dalje omogućivala praksa zapošljavanja osoba neadekvatnih kvalifikacija.

9 DETALJNIJE RAZRADE : 50-TE GODINE
1950. godine knjižničari okupljeni na nivou čitave tadašnje jugoslavenske države u Savez društava bibliotekara FNRJ, izrađuju „Nacrt uredbe o bibliotekarskoj struci“, koja je upućena Društvima u svim tadašnjim republikama, te državnom rukovodstvu. Svrha je „Nacrta“ bila detaljnije specificirati tadašnja zvanja u knjižničarstvu, odrediti vrste poslova u znanstvenim i narodnim knjižnicama, te utvrditi iznos plaća u njima. U tekstu se za znanstvene knjižnice koristi naziv „naučne biblioteke“, a za narodne knjižnice naziv „biblioteke za narod“.

10 Zakon o javnim službenicima“
Položaj knjižničara u cjelini jasnije je zakonski regulirao „Zakon o javnim službenicima“ iz godine koji propisuju potrebne kvalifikacije za četiri predviđena zvanja u tadašnjem knjižničarstvu: viši bibliotekar, bibliotekar, knjižničar i bibliotečni manipulant. Propisana je obvezna školska sprema za pojedina zanimanja: bibliotekar treba imati završen fakultet, knjižničar srednju, a tehničko osoblje osnovnu školu. Viši bibliotekar je de facto značio izbor u znanstveno zvanje, jer se osim visokoškolske naobrazbe zahtijevanju objavljeni znanstveni i stručni radovi, doprinos razvoju knjižničarstva te bar 12 godina rada u struci. Međutim ni „Zakon“ iz nekog razloga nije riješio statusna pitanja zaposlenika u knjižnicama u odnosu na prosvjetne djelatnike.  

11 PRVI „Zakon o bibliotekama”
Donesen (NN 49/60 Nema ni jedan član koji bi specificirao položaj knjižničara, vjerojatno zbog dosta preciznih odredaba iz Zakona o javnim službenicima koji je donesen godine

12 „Zakon o bibliotečnoj djelatnosti i bibliotekama„
Podiže se opća kvalifikacijska struktura zaposlenika u knjižnici, te tako, posljednji u navedenom razdoblju, „Zakon o bibliotečnoj djelatnosti i bibliotekama„ (N.N. 25/73) iz 1973., ne predviđa više zanimanje manipulant, a kao najniža stručna sprema navodi se srednja škola za stručno zvanje knjižničar. Pojam „stručni bibliotečni radnici” je čini zaseban dio zakona, te se od čl. 40 do čl.45 detaljno specificiraju poje3dini „stručni poslovi” kao i stupanj stručne spreme za taj posao.

13 SPECIFIKACIJA ZANIMANJA
Knjižničar – srednja stručna sprema Viši knjižničar – viša stručna sprema Bibliotekar – visoka stručna sprema Uz navedenu stručnu spremu obavezno je i polaganje stručnog ispita u omjeru potrebnom za određeno zanimanje Za viša stručna zvanja: viši bibliotekar i bibliotekarski savjetnik nužan je završen poslijediplomski studij.

14 REPUBLIKA HRVATSKA Prevođenje nazivlja i uređivanje stupnja obrazovanja povezanog sa zanimanjem: knjižničar (SSS) knjižničar (VŠS) dipl. knjižničar (VSS) A viša zvanja se prevode u: viši knjižničar i knjižničarski savjetnik

15 Zakon o knjižnicama 1997. Nadopunjavan 1998., 2000., 2008. i 2009.
Potaknuo je razvoj knjižnične djelatnosti u svim aspektima knjižničnog poslovanja, osigurao pravni okvir za uspostavu ljestvice zvanja i potrebne stručne spreme kao uvjeta za obavljanje stručnih poslova (čl. 34, st.1-4) te definirao uvjete za napredovanje u viša knjižničarska zvanja (čl. 36, st.1-2). Zakon je također odredio da viša zvanja u knjižničarstvu podjeljuje tijelo državne vlasti nadležno za kulturu (Ministarstvo kulture RH) na prijedlog stručnog savjetodavnog tijela u području knjižničarstva i informacijskih znanosti (Hrvatsko knjižnično vijeće).

16 NADALJE Valja naglasiti da je Zakon dao osobit zamah djelatnosti knjižničara zaposlenih u sustavu visokog obrazovanja i potaknuo napore profesije na planu pravičnog ujednačavanja statusa knjižničnog osoblja sa statusom ostalog stručnog osoblja iste stručne spreme u sustavima znanosti i visoke naobrazbe. Zakon je u cjelini regulirao djelovanje profesije, omogućio njezino pozicioniranje i rezultirao brojnim pod zakonskim propisima koji su regulirali djelovanje i ulogu knjižnica u razmjernom dugom razdoblju obilježenom vrlo velikim tehnološkim i društvenim promjenama na nacionalnoj i međunarodnoj razini.

17 A SADA…? Mogući problemi i svojevrsno nazadovanje profesije mogu se iščitati iz prijedloga novog „Zakona o knjižnicama i knjižničnoj djelatnosti“, koji je u procesu donošenja. Prijedlog novog zakona sadrži dva zakonska članka (čl. 33 i 34) kojeg čine sažete i prilično šture odredbe i specifikacije uvjeta za obavljanje stručnih poslova, naziva radnih mjesta kao i uvjeta za napredovanje u viša knjižničarska zvanja. Iz prijedloga novog „Zakona“ razvidne su promjene u nazivlju, tako primjerice dio VII. donosi odredbu da stručne poslove u knjižnicama obavljaju »stručni knjižničarski djelatnici« s »odgovarajućim stručnim knjižničarskim zvanjima« (čl. 33, st. 1), ali se ona nigdje u novom zakonu ne definiraju, kao što je bilo navođeno u dosadašnjem Zakonu o knjižnicama. Detaljnija definicija zvanja, uvjeti i načini stjecanja prepuštaju se dakle definiranju kroz pravilnike, a ispuštena su u zakonu kao temeljnom aktu.

18 ZAKLJUČAK Danas smo svjedoci zakonskih promjena u kojima se jezik profesije kao jedan od ključnih atributa profesije želi neutralizirati prešutnim izostavljanjem i ostalih kao što su: korpus vlastitih teorijskih i praktičnih znanja, monopol nad primjenom istih, organiziranost, profesionalno obrazovanje, zvanja i titule unutar struke, profesionalna etika i metodologija. O sposobnostima knjižničara da mobiliziraju ne samo svoju profesiju, nego i širu javnost ovisi u mnogo čemu i budućnost knjižničarske profesije kao takve, kako knjižničari ne bi ponovno bili nazivani „amanuensis“ protiv čega su protestirali prije više od 150 godina.