Don Bosco i dar "pobožnosti".

Презентација на тему: "Don Bosco i dar "pobožnosti"."— Транскрипт презентације:

1 Don Bosco i dar "pobožnosti"

2 Kaže sveti Toma Akvinski: Dar pobožnosti ne daje čast samo Bogu, nego i svim ljudima u mjeri u kojoj pripadaju Bogu, u kojoj su sinovi istoga Oca.”

3 Pobožnost potiče na sebedarje drugima
Pobožnost potiče na sebedarje drugima. Ona je radost koja tješi, koja daje razumjeti stvari i suosjećati u potpunosti. U don Boscu pobožnost je bila iznimna odgojna snaga. On je shvatio da je pobožnost snaga koja svako mlado biće i svakog čovjeka približuje Bogu, te da je izvor svake radosti.

4 Govorio je : “U mladosti se vježbajte u krjepostima jer čekati poodmaklu dob da se predate Bogu znači dovesti se u opasnost vječne propasti.” I još: “Česta ispovijed i pričest kao i svakodnevna sveta misa, stupovi su koji trebaju nositi odgojno zdanje.”

5 Već kao dječak Ivica Bosco služio se svim sredstvima da svoje prijatelje dovede Isusu: duh pobožnosti bio je duša i Društva veselja. Upravo iz don Boscova unutarnjeg, duhovnog života spoznajemo visoku razinu pobožnosti. Postoje mnoga svjedočanstva o njegovoj molitvi i o načinu na koji je slavio svetu misu.

6 “Njegova sabranost u molitvi bila je jednostavna i zadivljujuća
“Njegova sabranost u molitvi bila je jednostavna i zadivljujuća. Nepokretan tijelom, ruku položenih na klecalo ili naslonjenih na prsa, glave blago pognute, pogleda uprta u Krista i nasmiješena lica, don Bosco se ničim nije isticao, ali oni koji su ga promatrali nisu mogli drugo, doli ostati potaknuti da i sami mole sabranije gledajući njegovo sjajno lice koje je žarilo vjerom i ljubavlju prema Bogu.”

7 Slaveći svetu misu bio je tako sabran, skladan, pobožan i točan da je promatrati ga značilo rasti. Prema Presvetom Oltarskom Sakramentu gajio je nježnu pobožnost: “Svakoga dana odlazio mu se klanjati, te je, unatoč poodmakloj dobi i bolestima kao i izrazito nateklim nogama zbog kojih je teško mogao pokleknuti, legao na tlo i tako se klanjao. Zatim se sabirao u molitvu, a lice mu se činilo poput anđela.”

8 Svojim je mladima ponavljao “Želite li da vam Gospodin udijeli mnoge milosti? Posjećujte ga često. Želite li ih malo? Posjećujte ga rijetko.” Od svojih salezijanaca tražio je da pobožno slave svetu misu i to se događalo. Jednoga dana markiz Scarampi reče monsinjoru Caglieru: “Osobito rado dolazim na misu u Oratorij jer don Boscovi mladi svećenici služe misu kao stari, dok na nekim drugim mjestima stari svećenici služe misu kao mladi, odnosno u žurbi.”

9 I mlade je učio pravoj pobožnosti prema Euharistiji.

10 Uistinu, može se reći da je don Bosco istrošio čitav život u ljubavi prema euharistijskom Isusu i u tome da druge nauči uzljubiti ga.

11 "Ah, dragi moji, ulazeći u crkvu, uprite pogled u svetohranište gdje prebiva Isus Krist. Iako ga ne vidite, on je tamo! Oživite svoju vjeru, mislite da tu stanuje onaj pred kojim dršću sve legije anđela i svi sveti mu se klanjaju.” Svetohranište, odnosno Isus u Presvetom Sakramentu izvor je svakog blagoslova i svake milosti.

12 U don Boscovoj “pobožnosti” osobitu ulogu imaju tri snažna čuvstva: prema Presvetoj Djevici Mariji, prema Svetom Ocu i prema dušama ljudi odvojenih od Boga. O tome govore mnoga svjedočanstva. Recimo samo da takva gorljivost za spas duša čini don Bosca uistinu velikim i to za sve, napose za mlade – čini ga vječnim nadahnućem života.

13 Osnivanje kuća i zavoda jasno su svjedočanstvo don Boscove namjere da njegove ustanove budu mjesta istinske i prave pobožnosti: “Pobožna salezijanska družba, Pobožno udruženje suradnika”… Pobožnost je temelj, hrana i svakodnevna energija raznovrsnim oblicima aktivnosti koje streme prema većoj slavi Božjoj.

14 “Gorljiva pobožnost" Završavam s nekoliko rečenica don Pavla Albere, drugog don Boscova nasljednika, koji je salezijancima napisao pismo s naslovom: “Duh pobožnosti,” a koje je i danas zadivljujuće aktualno.

15 “Salezijanac, ako nije solidno pobožan, nikada ne će biti sposoban biti odgojiteljem. Ali najbolji način poučavanja pobožnosti jest pružanje vlastita primjera… velika bolest mnogih određenih za Božju službu je uznemirenost i prevelika zaokupljenost površnim stvarima.”

16 “Kako je teško držati našu aktivnost u granicama kontrole
“Kako je teško držati našu aktivnost u granicama kontrole! Potrudimo se da nam pobožnost bude gorljiva. A gorljivost je žarka želja i velikodušna volja da u svemu vršimo Božju volju."

17 “Neka nam Gospodin udijeli duh gorljivosti i mira da smireno i odgovorno bavimo stvarima Oca našeg koji je na nebesima”.

18 Prema tekstu don Carla Zanottija, SDB