NASILJE I ZLOSTAVLJANJE U ŠKOLAMA

Презентација на тему: "NASILJE I ZLOSTAVLJANJE U ŠKOLAMA"— Транскрипт презентације:

1 NASILJE I ZLOSTAVLJANJE U ŠKOLAMA
Snježana Fridrih Šimić, dipl. psiholog

2 ŠTO JE ZLOSTAVLJANJE? Farrington (1993): «Zlostavljanje je ponavljajuće tjelesno ili psihičko ugnjetavanje slabije osobe koje provodi pojedinac ili skupina ljudi koji su jači od nje.»

3 Zlostavljanje je: oblik negativnog ponašanja koje: Traje duže vrijeme
Ponavlja se Usmjereno je na istu osobu Namjerno svjesno negativno ponašanje (s namjerom da se povrijedi drugoga) Prisutan je nesrazmjer moći

4 Zlostavljanje nije... jednokratni incident koji se neće ponoviti
prijateljska razmirica, svađa ili nesporazum   nenamjerno nanošenje boli prijateljsko zadirkivanje nasilno rješavanje sukoba između prijatelja iste moći

5 OBLICI NASILJA I ZLOSTAVLJANJA:
fizičko – udaranje, guranje, nanošenje boli, fizičko sputavanje verbalno – nazivanje pogrdnim imenima, ruganje, omalovažavanje, vrijeđanje, dobacivanje psihološko – prijeteći pogledi, grimase, ismijavanje, uhođenje, iznuđivanje novca, ucjenjivanje socijalno – izbjegavanje, ogovaranje, izoliranje, širenje laži i glasina

6 Pojava postoji od uvijek, ali je posljednjih 20-tak godina uzela maha u svijetu, a posljednjih 10-tak i u nas Prva sustavna istraživanja provodi dr.sci. Dan Olweus u Norveškoj (1983.), a zatim i u drugim skandinavskim zemljama U Hrvatskoj prvi progovara o ovoj pojavi tim u Dječjoj bolnici u Zagrebu predvođen dr.sci. Gordanom Buljan Flander (Poliklinika za zaštitu djece i mladih) 2002. godine K. Elez, psiholog, provodi istraživanje u 2 osnovne škole u Zagrebu

7 Rezultati istraživanja u skandinavskim zemljama
psihički zlostavljaju podjednako djevojčice i dječaci fizički zlostavljaju bitno više dječaci od djevojčica stariji učenici zlostavljaju mlađe i slabije zlostavljanje raste s uzrastom 65-85% djece iznosi da nastavnici nisu reagirali na zlostavljanje

8 35-55% zlostavljanih razgovaralo je s roditeljima o zlostavljanju
prisutnost odraslih bitno smanjuje zlostavljačko ponašanje i nasilnici i žrtve imaju nešto niže ocjene od prosjeka razlike ili posebnosti u izgledu ne utječu na zlostavljanje ne utječe niti veličina mjesta, škole, razreda

9 Sažetak rezultata istraživanja u Hrvatskoj
Prosječno je 10,4% učenika bilo izloženo nekom obliku zlostavljanja, dok je 22,3% doživjelo neki oblik nasilja jedan do dva puta u zadnjih nekoliko mjeseci Najčešći oblici nasilja: a) nazivanje pogrdnim imenima, ismijavanje i zadirkivanje na bolan način, b) pogrdna imena i komentari vezani za porijeklo, c) laganje i širenje lažnih glasina te pokušaj odvraćanja ostalih od učenika, d) nazivanje pogrdnim imenima i geste sa seksualnim značenjem, e) zanemarivanje i isključivanje iz društva

10 Mjesto nasilja hodnici i stepeništa, razred kad nema nastavnika,
put u školu, školsko dvorište POSTOJE RAZLIKE PO SPOLU TREND RASTA BROJA ŽRTAVA SUKLADNO DOBI

11 Promatrači Svega 22% učenika pokušava zaustaviti nasilje često i gotovo uvijek, tj. 78% to nikada ne čini ili čini samo sporadično većina djece promatrača ne reagira na nasilje razlozi: strah nepovjerenje u odrasle izostanak negativnog potkrepljenja nasilnog ponašanja ravnodušnost / nedostatak empatije U grupi zlostavljanih učenika, 21% učenika je ipak nekom reklo što im se događa u školi, dok 9% to nije reklo nikome

12 Rezultati pokazuju da je 8% djevojčica i 15% dječaka činilo nasilje
U ukupnom rezultatu za školsku populaciju 12% djece prepoznaje sebe kao one koji čine nasilje

13 Razlike prema spolu DJEČACI više su izloženi nasilju
općenito, više sudjeluju u zlostavljanju češće se služe tjelesnim nasiljem češće su izloženi nasilju pojedinca     DJEVOJČICE među djevojčicama su uobičajene suptilnije metode nasilja (ogovaranje, ignoriranje, širenje glasina i sl.) nasilje se među djevojčicama zbog toga teže otkriva češće su izložene nasilju grupe

14 UZROCI OBITELJ: emocionalni odnos roditelja u ranom razvoju bez topline i empatije popustljivi roditelji, ne postavljaju granice roditelji toleriraju agresivno ponašanje roditelji tjelesno kažnjavaju INDIVIDUALNE OSOBINE djeca snažnog temperamenta ŠKOLA

15 UZROCI UTJECAJ GRUPE: -slabi kočnice, smanjuje osobnu odgovornost
-nudi modele ponašanja, pa i nasilničkog UTJECAJ MEDIJA: -nasilje u medijima (filmovima) potiče agresivno ponašanje, smanjuje suosjećajnost -društveno-ekonomski uvjeti obitelji (visina prihoda, razina obrazovanosti roditelja, standard stanovanja...) ne utječe na to tko će biti nasilnik / žrtva

16 KARAKTERISTIKE ZLOSTAVLJAČA
agresivan (i prema nastavnicima i roditeljima) impulzivan želja za vladanjem, moći dječaci fizički jači manjak empatije neprijateljstvo prema okolini potreba za korišću (materijalnom) pozitivno mišljenje o sebi prosječno ili malo ispodprosječno omiljeni - do 24 godine života je 60% nasilnika bilo osuđeno za prekršajna ili krivična djela

17 KARAKTERISTIKE ŽRTVE plašljiva i nesigurna oprezna, osjetljiva, tiha
reagira plačem i povlačenjem ima manjak samopoštovanja nema prijatelja prezaštićivana od roditelja nije agresivna (osim rijetkih) dječaci fizički slabiji - do 23. godine se ove osobine normaliziraju, osim povećane potištenosti i manjka samopoštovanja

18 Moguće posljedice zlostavljanja (Sharp i Thompson):
Slabljenje samopoštovanja žrtve 20% žrtava izostaje iz škole da bi izbjegla maltretiranje 29% ima problema s koncentracijom 22% osjeća simptome fizičke bolesti 20% ima problema sa spavanjem žrtva pokuša ili počini samoubojstvo

19 VAŽNE STRATEGIJE ZA ZAUSTAVLJANJE ZLOSTAVLJANJA
osiguravanje prikladne supervizije djece kreiranje razrednih / školskih pravila osiguravanje djelotvornih posljedica za zlostavljače suradnja nastavnika, roditelja, stručnjaka, osiguravanje mogućnosti razvijanja dobrih interpersonalnih vještina za svu djecu stvaranje suportivnog i uključujućeg društvenog konteksta u kojem se NASILNIČKO PONAŠANJE NE TOLERIRA

20 I JOŠ... Točno utvrditi što se dogodilo
Zajedno s ostalim učenicima pomoći žrtvi Pokušati promijeniti ponašanje nasilnika, dati mu potporu ako uvidi problem i prihvati odgovornost Razgovarati odvojeno s nasilnikom i žrtvom Objasniti nasilniku koje ponašanje je prihvatljivo, a koje nije. Razvijati prikladna ponašanja u razredu Ohrabrivati prijavljivanje zastrašivanja Primijetiti osamljene i tužne učenike i otkriti razlog tome Ne prihvaćati nepoželjno ponašanje kao dio šale i odrastanja

21 Na nama je, odraslima, da prepoznamo ovaj ozbiljan problem i da ne dopustimo da nasilje živi na školskih hodnicima i ostavlja posljedice na razvoj djece.

22 Ako prepoznamo, zustavimo i spriječimo nasilje te pružimo djeci pomoć, šaljemo im jasnu poruku da nam je njihova dobrobit važna i da žive u društvu koje ne tolerira nasilje.

23 Literatura Buljan Flander, G. (2004). Nasilje među djecom. Zagreb. Poliklinika za zaštitu djece grada Zagreba. Rigby, K. (2006). Zlostavljanje u školama i što možemo učiniti?.Zagreb:Mosta d.o.o.