Отпремање презентације траје. Молимо да сачекате

Отпремање презентације траје. Молимо да сачекате

Razvoj samoregulacije

Сличне презентације


Презентација на тему: "Razvoj samoregulacije"— Транскрипт презентације:

1 Razvoj samoregulacije
Your company information

2 Temperament i sredinski uticaj
urođeni relativno specifični trajni obrasci ponašanja.

3 Hipokrat SANGVINIK SLAB FLEGMATIK SPOR BRZ KOLERIK JAK MELANHOLIK

4 Temperament Sanson i sar. (2009) izdvojili su tri osnovne dimenzije temperamenta: reaktivnost, inhibiciju i samoregulaciju. Regulacija pažnje na ranom uzrastu predstavlja prediktor nivoa samoregulacije.

5 Pažnja Kod dece koja imaju teškoće u domenu održavanja pažnje i veći nivo distraktabilnosti, kasnije tokom detinjstva prisutniji su problemi u ponašanju, a na uzrastu od 11–12 godina češće se javlja hiperaktivno ponašanje.

6 Samoregulacija i pažnja
Pažnja čini osnov svih mentalnih procesa. Razvoj pažnje omogućava integraciju većeg broja informacija. Kod dece sa IO već na predškolskom uzrastu (sa 3 do 4 godine života) moguće je identifikovati zaostajanje u domenu pažnje.

7 Pažnja Kod više od polovine ispitanika sa lakom intelektualnom ometenošću na kalendarskom uzrastu od 8 do 11 godina registrovan je i poremećaj pažnje.

8 Deca sa IO U poređenju sa decom TR deca sa IO su manje društvena
manje osećajna i imaju niži nivo usvojenosti veština samoregulacije.

9 Socio-emocionalni razvoj
Odnos dete – majka: prvi dani života do 6 meseci života uspostavljanje ritma spavanja, regulacija negativnih emocija, prevazilaženje stresnih situacija istrajnost u istraživanju okruženja i

10 Socio-emocionalni razvoj
ostvarivanju zajedničke pažnje sa majkom, u odnosu na decu koja su u toku dve nedelje bila lišena kontakta sa majkom

11 Roditelji Regulacija ponašanja deteta uslovljena je reakcijama osobe koja se o njemu brine (majke). Prepoznavanje uzroka frustracije i njegovo uspešno otklanjanje detetu pruža osećanje sigurnosti.

12 Roditelji delovanje roditelja prijatnost neprijatnost

13 Deca Dete sebe umiruje: sisanjem prsta,
ritmičnim pokretima (ljuljanjem), preusmeravanjem pažnje, upotrebom prelaznog objekta (igračke)...

14 Roditelji rana intervencija
Kod dece sa IO teškoće u uspostavljanju odnosa sa roditeljima na uzrastu od 9 meseci mogu da dovedu do poremećaja u ponašanju na uzrastu od 3 ili 5 godina. Manje bliskosti Više konflikata rana intervencija

15 Roditelji Način na koji majke pružaju podršku deci sa IO, na uzrastu od 4 godine, u realizaciji zadatka u kojima se angažuju kapaciteti samoregulacije povezan je sa kapacitetima samoregulacije ove dece na uzrastu od 6 godina.

16 Roditelji Kvalitet odnosa majke i deteta na uzrastu od 2,5 godina utiče na nivo samoregulacije kod deteta sa 5 godina.

17 Roditelji Roditelji dece sa IO su podsticani da budu dosledniji u zahtevima za poštovanjem pravila i da izmene ponašanja koja negativno deluju na usvajanje veština samoregulacije.

18 Roditelji Deca čiji roditelji nisu dosledni u poštovanju sopstvenih odluka i ispunjavanju obećanja, mogu imati negativna iskustva, koja će doprineti njihovom neuspehu na zadacima odlaganja zadovoljstva.

19 Roditelji Stalno davanje uputstava, kontrola i pružanje podrške koja prevazilazi realne potrebe deteta, onemogućavaju detetu sa IO da preuzme odgovornost, upotrebi svoje snage i stekne iskustva koja nisu omeđena instrukcijama, upozorenjima i podsticajima koje daju roditelji i/ili osobe koje pružaju podršku (S.E.).

20 Roditelji Ne prepoznavanje ili zanemarivanje potreba deteta sa IO, od strane roditelja dovodi do trajnih deficita u domenu samoregulacije koji se ne javljaju samo u detinjstvu, već se zadržavaju i u odraslom dobu.

21 Roditelji Deca majki koje su bolovale od depresije imaju izražene deficite u domenu samoregulacije.

22 Roditelji Uprkos visokom vrednovanju autonomije osoba sa IO većina osoba iz njihovog okruženja (roditelji, S.E., terapeuti) nisu mogle da navedu konkretne mere kojima se podstiče usvajanje veština samoregulacije i kojima se obezneđuje veći nivo nezavisnosti osoba koje pripadaju ovoj populaciji.

23 Roditelji Pozitivan stav, visoko vrednovanje uspeha koji je osoba sa IO postigla samostalno i prihvatanje grešaka kako neminovnog dela procesa učenja, obezbeđuju osobama sa IO osnov za dalje napredovanje u razvoju kapaciteta samoregulacije.

24 Pet etapa u razvoju mehanizama samoregulacije
Neuropsihološka modulacija Senzomotorna modulacija Kontrola Samokontrola Samoregulacija

25 Neuropsihološka modulacija
Dete se od rođenja pa do 2. ili 3. meseca života štiti od preterane stimulacije, umirujući se aktivacijom refleksnih obrazaca ponašanja (npr. sisanje palca).

26 Senzomotorna modulacija
Od 3. do 9. ili 12. meseca, javljaju se specifične reakcije na delovanje stimulusa iz okruženja (npr. dete prekida prethodno započetu aktivnost, da bi odgovarilo na delovanje novog stimulusa). Ove reakcije nisu planirane, svesno vođene, tj. namerne, tako da se još uvek ne možegovoriti o delovanju kontrolnih mehanizama.

27 Kontrola Od 12. do 18. meseca života deteta, razvijaju se kapaciteti svesne regulacije ponašanja. Dete može svesno da se angažuje na realizaciji određenog cilja, što mu omogućava da ispuni jednostavne zahteve roditelja, odnosno uskladi svoje ponašanje sa očekivanjima socijalne sredine.

28 Pre prve godine javljaju se početne naznake regulacije ponašanja u skladu sa verbalnim nalogom roditelja. Npr. sa 14 meseci oko 40% dece TR reaguje na zabrane odnosno kada roditelj kaže „ne”. Sa godinu - dve dete prepoznaje elementarne naloge roditelja.

29 Sa 14 meseci oko 1/3 dece, a sa oko 2 godine oko ½ dece TR nastoje da poštuju jednostavna pravila ponašanja i kada ne postoji neposredna kontrola i podsticaj roditelja, što predstavlja osnovu za internalizaciju društvenih pravila ponašanja.

30 Samokontola Za razliku od faze Kontole, sa navršenom drugom godinom, dete svoje ponašanje može da prati i reguliše i u odsustvu spoljnih kontrolnih mehanizama.

31 Razvoj govora detetu omogućava primenu većeg broja složenijih strategija regulacije sopstvenog ponašanja. Može da razume instrukcije koje mu daju drugi, da ponavlja pravila i korake u realizaciji određenog cilja.

32 Samoregulacija Nakon 3. godine života dete je ovladalo upotrebom jednostavnih strategija, što mu omogućava određen nivo fleksibilnosti, odnosno uspešno prilagođavanje ponašanja i kada dođe do određenih promena u zahtevima koje nameće socijalno okruženje (Kopp, 1982).

33 Dete može da verbalizuje kako se oseća i da na taj način bolje ovlada regulacijom emocija. Sa tri-četiri godine ono može da se ponaša u skladu sa socijalnim očekivanjima, čak i kada očekivano ponašanje nije u skladu sa njegovim autentičnim emocionalnim doživljajem.

34 Razvoj govora detetu omogućava primenu većeg broja složenijih strategija regulacije sopstvenog ponašanja.

35 Dete ispoljava niži nivo samoregulacije u situacijama u kojima se od njega očekuje da bude aktivno i realizuje određeni njemu neprijatan zadatak, nego kada se od njega očekuje da ostane pasivno odnosno da se odrekne njemu prijatne aktivnosti.

36 Dete se ranije i češće susreće sa roditeljskim zabranama, nego sa podsticajima da nešto uradi. Strahom od negativnih posledica kršenja roditeljske zabrane ili od kazne može da se objasni viši nivo samoregulacije kod dece u situacijama u kojima se od njih očekuje da ostanu mirna i da ne diraju ono što roditelj smatra da je opasno ili zabranjeno.

37 Situacije u kojima se od deteta očekuje da da određeni odgovor složenije su u odnosu na zahtev da dete ostane pasivno.

38 Dok se pri poštovanju zabrana od deteta očekuje samo da inhibira automatizovanu reakciju, pri podsticanju deteta da reaguje na određeni način od njega se pored inhibicije automatske reakcije očekuje da da kompleksiniji odgovor koji obuhvata simultanu realizaciju i kordinaciju više elemenata.

39 Preterana inhibiranost i odsustvo reagovanja može biti posledica visokog nivoa doživljenog stresa, što može da ukaže na prisustvo internalizovanih poremećaja u ponašanju, koje specijalni edukatori često ne prepoznaju.

40 Samoregulacija – predškolski uzrast
Od treće do osme godine dolazi do najintenzivnijeg razvoja kapaciteta samoregulacije, tako da na kraju ovog perioda dete postaje sposobno da u značajnoj meri samostalno reguliše svoje ponašanje.

41 Deca sa IO Deficiti u domenu egzekutivnih funkcija
Teškoće u socio-emocionalnom funkcionisanju Slabije razvijeni kapaciteti samoregulacije

42 Bolje razvijeni kapaciteti samoregulacije
Dugoročno angažovanje na realizaciji izabranog cilja. Veći broj pokušaja i ponavljanja dok se ne usvoji određena veština. Istrajnost i nakon doživljenog neuspeha .

43 Kod dece sa IO već sa 3 godine moguće je registrovati zaostajanje u razvoju kapaciteta samoregulacije.

44 Nivo razvijenosti kapaciteta samoregulacije emocija kod deteta sa IO na uzrastu od četiri godine predstavlja jedan od prediktora usvojenosti socijalnih veština na uzrastu od šest godina.

45 Pri identifikovanju teškoća u oblasti samoregulacije pre nego što se donese zaključak potrebno je analizirati sve relevantne činioce. Ispadi u ponašanju očekivani su kada se dete nije naspavalo, kada je gladno, bolesno i sl. Najvećim kapacitetima regulacije ponašanja dete raspolaže u jutarnjim časovima, kada je odmorno i spremno za rad.

46 Iako su u odnosu na decu TR istog mentalnog uzrasta deca sa IO nametljivija u pokušajima iniciranja socijalnih interakcija, ona ipak imaju manje uspeha u ostvarivanju saradnje i učestvovanju u zajedničkoj igri.

47 Kod dece sa IO teškoće u samoregulaciji odražavaju se i na oblast komunikacije, npr. ona često počinjuda govore pre nego što njihov sagovornik završi sa izlaganjem. Deca sa IO češće se igraju samostalno. (stereotipne,visokostrukturirane aktivnosti, koje realizuju uz podršku roditelja).

48 Nivo uznemirenosti deteta može da varira, ali važno je da on ostane u okvirima koji značajnije ne ometaju dete u svakodnevnom funkcionisanju.

49 Blagovremeno reagovanje specijalnog edukatora na uznemirenost deteta sa IO sprečava pojavu temper tantruma (plakanje, vrištanje, udaranje...) i omogućava primenu odgovarajuće strategije regulacije emocija.

50 Postepeno dete sa IO treba da nauči da samo prepozna kada će izubiti kontrolu nas sosptvenim ponašanjem i da u tim situacijama primeni određenu strategiju ili zatraži pomoć.

51 Dete sa IO impulsivnim reagovanjem može da traži pažnju odrasle osobe, da oseća umor ili da želi da ostvari neki konkretan cilj. Ono mora da identifikuje zbog čega je uznemireno i da u skladu sa tim primeni odgovarajuću strategiju: zatraži od odrasle osobe da zajedno učestvuju u određenoj aktivnosti ili ukoliko je umorno da zatraži pauzu i sl..

52 Postepeno dete sa IO će da nauči da odloži svoje potrebe kako bi ponašanje uskladilo sa očekivanjima društvene zajednice. Polazak u školu predstavlja jedan od najvećih izazova vezanih za samoregulaciju. Adaptacija na novu sredinu je uspešnija kod učenika sa bolje razvijenim kapacitetima samoregulacije.

53 Deca sa višim nivoom samoregulacije lakše ostvaruju socijalne odnose, komuniciraju sa učiteljem ili specijalnim edukatorom, traže dodatne informacije ili pomoć i ostvaruju bolji akademski uspeh.

54 Nizak nivo samoregulacije povezan je sa neuspehom u uspostavljanju socijalnih interakcija što kao posledicu ima snižavanje nivoa samopoštovanja i samoefikasnosti (negativna spirala).

55 Mehanizmi samoregulacije imaju protektivno dejstvo prilikom suočavanja sa negativnim iskustvima u uspostavljanju socijalnih odnosa, usamljenošću, depresijom i anksioznošću izazvanim neprihvatanjem od vršnjačke grupe.

56 Već od prve godine moguće je registrovati razlike u razvoju samoregulacije između dečaka i devojčica. Devojčice brže napreduju i uspešnije su u regulaciji sopstvenog ponašanja.

57 Polne razlike u domenu razvoja samoregulacije mogu se objasniti vrednosnim sistemom u određenim kulturama. Prisutna su veća očekivanja roditelja, nastavnika i društvene zajednice od devojčica nego od dečaka.

58 Kao da igre: - visoko strukturisane, u kojima se nudi
ograničen izbor unapred datih scenarija igračaka koje odgovaraju određenoj temi i igre kojima deca samostalno određuju temu i različitim neutralnim objektima dodeljuju određena svojstva, odnosno uloge.

59 Kada u kao da igri postoji veća
sloboda izbora, deca sa IO u odnosu na decu TR istog mentalnog uzrasta imaju teškoće u određivanju cilja igre, slabije se snalaze u usklađivanju pažnje sa drugom decom, kao i u davanju predloga vezanih za sadržaj igre.

60 Deca sa IO imaju teškoće u oblasti samoregulacije usled kojih često ne uspevaju da prate i usklade ponašanje sa očekivanjima druge dece i sadržajem igre. Teškoće u usvajanju pravila reciprociteta uzimanja i davanja, saradnje i deljenja.

61 Igre kojima se podstiče razvoj kapaciteta samoregulacije
„Eksperimentalna grupa” A –TR predškolski uzrast (viši nivo SR) B – TR predškolski uzrast (niži nivo SR) C – Kontrolna grupa (novembar - maj) Nisu utvrđene statistički značajne razlike Najveći napredak ostvarila je grupa B.

62 Crveno svetlo – ljubičasto svetlo
Cilj je da svaki igrač pređe određeno rastojanje prateći instrukcije koje daje voditelj. Instrukcije se daju podizanjem papira različite boje ili oblika, npr. ljubičasta za stani i narandžasta za kreni ili trougao za stani, a krug za kreni.

63 Značenje naloga se povremeno menja, npr
Značenje naloga se povremeno menja, npr. znak za prestanak aktivnosti, odnosno zaustavljanje, u sledećoj etapi menja značenje i postaje znak za započinjanje aktivnosti i obratno, ili u jednoj etapi je relavantna boja, a u drugoj oblik papira koji pokazuje voditelj.

64 Učesnici koji ne uspeju da se zaustave nakon odgovarajućeg signala vraćaju se na početnu poziciju.

65 Igra smrzavanja Od učesnika se očekuje da plešu do trenutka kada voditelj prekine emitovanje muzike, kada treba da se potpuno zaustave i da se ne pomeraju. U složenijoj verziji kada se prekine emitovanje muzike voditelj pokazuje papir određene boje, a učesnici treba da stanu na papir iste te boje i da prestanu da se pomeraju.

66 Sva deca spavaju Prvo se očekuje da se svi učesnici umire kao da spavaju, a zatim voditelj daje nalog da se probude kao maca, kuca, majmun i sl.

67 Orkestar Učesnici sviraju instrumente prateći ritam koji pomeranjem palice daje voditelj. Kasnije se pravilo menja, tako da brze pokete palice učesnici prate sporim sviranjem, i obratno. Znakovi koje daje voditelj tokom igre dobijaju suprotno značenje, tako da učesnici moraju da prilagođavaju svoje ponašanje novim okolnostima.

68 Udarci bubnja Usklađivanje pokreta sa ritmom koji se zadaje udaranjem palicom u bubanj i u ovoj igri se mogu koristiti nekongruentni nalozi (npr. brz ritam da prate spori pokreti, i obratno).

69 Rad sa roditeljima dece sa IO
Roditelji dece TR kod svoje dece više pažnje posvećuju unapređenju veština regulacije emocija. Više razgovaraju o željama i osećanjima svog deteta nego roditelji dece sa IO. Od nivoa prihvatanja deteta sa IO i ostvarivanja emocionalne bliskosti zavisi i njegov uspeh u usvajanju veština samoregulacije.


Скинути ppt "Razvoj samoregulacije"

Сличне презентације


Реклама од Google